Posao (zarada) pre zdravlja
Slušajući žene razne starosne dobi, obrazovnog profila, iz raznih delova Srbije (a u Vojvodini pogotovo) čula sam sledeći stav jezivo često:
«ne megu da stignem da mislim o tome jesam li zdrava, moram da zaradim neki novac!». Pri tome, ponavljam, bilo je potpuno nebitno iz koje društvene grupe žena dolazi. Ustanovljen je očigledan društveni model «zarada pre zdravlja». Ako znamo da su najteže bolesti lečive ako se otkriju na vreme, ako znamo da je za društvo zdravstvena preventiva UVEK efikasnija od mera i novca koje treba izdvojiti za opštu zdravstvenu zaštitu i lečenje, ako pratimo izveštaje o zdravstvenom stanju stanovništva, onda se jasno vidi da su žene (i muškarci, verovatno, manje razgovaram sa njima ovih dana, ali pretpostavljam da je i kod njih vrlo sličan stav) stavile elementarnu dnevnu zaradu PRE elementarne dnevne brige o sopstvenom zdravlju. I da na bilo kakav simptom MASOVNO reaguju «nema veze, proći će, sutra ću videti šta mi je! nemam para za lekara», i još da se premor, iscrpljenost, stres i fizički umor od rada na poslu, u sivoj ekonomiji i u kući i ne tretira kao opasnost po zdravlje. Najjezivije je što je raširen stav da to tako mora da bude u tranziciji i zato što nam je loša ekonomija i zato što nam je društvo i država u strukturnim reformama i zato što sada treba samo o ustavnom referendumu da se priča i zato što ne može drugačije, i da je to neminovna posledica siromaštva. NIJE TAČNO! NIŠTA OD TOGA NIJE TAČNO! Zdravstvena preventiva je predmet Budžeta države, odluke o tome hoćemo li da brinemo o zdravlju ljudi donose se slobodnom voljom svih na javnim poslovima, a na osnovu podataka iz makroekonomije, poreske politike i održivosti prikupljanja poreskih prihoda. Reforme zdravstenog sistema JESU i BIĆE neuspešne ako je njihova cena ZAPOSTAVLJANJE ZDRAVLJA. Koliko koštaju preventivni pregledi dojki, analiza za ispitivanje postojanja raka grlića materice, pregled pluća, analiza krvi sa ciljem ranog otkrivanja šećerne bolesti? Koliko bi koštala medijska kampanja saveta, upozorenja, popularisanja preventive i promovisanja modela «zdravlje pre zarade»? Agresivna medijska ustavna kampanja je dokaz da ima para (videćemo na kraju koliko je sve stvarno koštalo!), a procene stručnjaka su da bi za preventivu bilo dovoljno 0,5% Budžeta, a s obzirom da je celo zdravstvo u Budžetu zastupljeno sa 5%-7% (u zavisnosti koje godine i kakav model obračuna koristite) jasno je da PARA IMA. Koliko je to para? Ako je (procenom) Budžet Srbije oko 6,5 milijardi evra, onda je (procenom) ukupno za zdravstvo oko 400 miliona evra ili oko 32 milijarde dinara, a 0,5% Budžeta bilo bi oko 32,5 miliona evra ili oko 2,6 milijardi dinara godišnje. Ustavni referendum (procenom) koštaće između 700 miliona i 1 milijarde dinara, i taj novac je obezbeđen rebalansom, što znači da IMA ODAKLE. Ako ima odakle 1 milijarda, potpuno neplanirano, onda tek MOŽE da ima 2,6 milijardi dinara PLANIRANO za godinu dana, sa uštedama na drugim stranama, ako stvarno hoćemo da nam i žene i muškarci požive u zdravlju. Odbijam da mi se kaže «nemoj sada o tome, važan je samo ustav!», odbijam zato što u sledeću godinu ulazimo BEZ DONETOG BUDŽETA, pa imam razloga da strahujem da će milijarda potrošena za referendum biti opravdanje da «se nema para za zdravstvenu preventivu». I da će se tako učvršćivati model ponašanja «zarada pre zdravlja» proizvodeći nizak kvalitet života svakog od nas. Primedba čitalaca može biti «pa, uradi nešto, nemoj samo pisati blog!». O, bez brige, hoću! Ali, hoću li uspeti zavisi i od toga znamo li svi koliko košta «zarada pre zdravlja», zato pišem, za sada.
