Neobični, poslednjih decenija sasvim ćutljivi i tajanstveni Jerome David Salinger, pisac kratkih priča i romana, svojevrsni Lovac na Snove i u žitu i bez žita, omen jedne generacije, umro je 27.01.2010. u dubokoj starosti, u 91. godini. A zanimljiv vek je živeo i o njemu pisao, odnosno (kao i svaki pisac) o sebi u tom veku pričao, uvek kao da piše o "dečaku koji samo i sam  želi da postane - pripovetka", kako je ponekad govorio.

Ko je imao sreće ili je posedovao usud dobrih slučajnosti pravovremenih susreta sa knjigama i piscima, pa upoznao Jerome David Salinger baš onda kad treba, za uzvrat je bio darovan neobičnom jednostavnošću, nežnošću,  finom emocijom  i - simbolom jedne generacije.

Ko ga nije upoznao na vreme - nije mu kasno, J.D. Salinger ima dovoljno pitkog šarma u svojim knjigama, napisanim istovremeno i relativno skoro i relativno davno, za sve one koji ga sreću ne u prvoj mladosti već u kasnijem dobu sopstvenog života.

Jerome D. i ja smo se sreli - baš onda kad i kako treba i to putem njegove sjajne kratke priče "Savršen dan za banana ribe". Mala, sasvim mala priča koja ima baš sve što jedna takva priča treba da ima. I uvek mi je ta priča bila asocijacija na njega, mnogo više nego "Lovac u žitu" (takav prevod sam čitala, ima i "Lovac u raži") . Možda je stvar u tome što sam tu priču, davno,  prvo pročitala na engleskom jeziku, a njegove druge knjige čitala prvo u prevodima, pa posle na engleskom.

“I’m aware that many of my friends will be saddened and shocked, or shocked-saddened, over some of the chapters in The Catcher in the Rye. Some of my best friends are children. In fact, all my best friends are children. It’s almost unbearable for me to realize that my book will be kept on a shelf out of their reach.”

~ J.D. Salinger 1951

What is the sound of one hand clapping?

Preface, Nine Stories

"I'm beginning to feel that no author has the right to tear his characters apart if he doesn't know how, or feel that he knows how (poor sucker) to put them together again. I'm tired - my God, so tired - of leaving them all broken on the page with just 'The End' written underneath."

JD Salinger, 1943

The mark of the immature man is that he wants to die nobly for a cause, while the mark of the mature man is that he wants to live humbly for one

W. Stekel , The Catcher in the Rye.

Na svetu je od prekjuče jedan pripovedač manje, ali je svet bogatiji za koju dobru pripovetku više.

Tokom savršenog dana za banana ribe - ne smrkava se i Sunce ne zalazi., jer su i noć  i Mesec stalno tu. I - zvezde, naravno.

Zato to i jeste "savršen dan".

Takvi dani postoje zato da svi možemo da se podsetimo da postoje i knjige i ljudi na koje slučajno naiđemo, pa počnemo  da ih čitamo ili da ljude upoznajemo, pa nam se učini da smo prekasno "naleteli" i na knjige i na ljude ili osetimo onaj fini sentiment "oh, kakva šteta što smo se promašili!" . Tada uvek postoji mogućnost - da ih stvarno "promašimo". I da drugačije i nije moguće.

Ima nečeg u onome što JDS piše što nam zavodljivo šapuće da - nije tako.

Uvek se može živeti jedan sasvim savršen dan...Kao što se "miss you" može prevoditi kao "promašim te".

Ako naletite na Jerome D. - nemojte ga promašiti.