Danas, 8.marta se navršava 100 godina od prvih masovnih demonstracija ženskih i radničkih pokreta koje su američke (a odmah potom i evropske) žene organizovale kao borbu za svoja radnička, ženska i politička prava.
Nosile su parolu:
"HLEBA; MIRA I RUŽA"
koja je bila simbol za "hoćemo posla, hoćemo bezbednost i sigurnost i hoćemo - solidarnost".
Sto godina je prošlo, a parola nije izgubila na aktuelnosti, slično kao ni čuvena parola francuske revolucije "Egalite, fraternite, liberte" - jenakost, bratstvo, sloboda. Reči koje su temelj modernih društava.
Ceo jedan vek žene su morale osvajati prava koja im, ustvari, sasvim prirodno pripadaju:
- da slobodno idu u škole
- da se zaposle i budu jednako plaćene za jednake poslove kao i muškarci
- da imaju pravo na imovinu, pokretnu i nepokretnu, pravo na nasleđivanje
- da slobodno odlučuju o svom životu u braku i porodici
- da slobodno odlučuju o rađanju
- da imaju pravo glasa i kandidovanja
- da imaju pravo da ih društvo štiti od nasilja
Ima li šta prirodnije za bilo koje ljudsko biće nego da uživa sva ova prava?
A žene su za zapisivanje tih prava, pa ze primenu tih prava morale da se bore, da ginu, da stradaju, da trpe podsmeh i omalovažavanje, da žive revoluciju koja evo traje već sto godina.
8.mart je dan kojim cela planeta čuva sećanje na sve hrabre žene koje su imale volju da glasno kažu "HLEBA, MIRA I RUŽA", na sve koje su u toj borbi stradale i na sve nas koje još uvek, ako imamo volje, možemo videti primere nepravdi koje se čine ženama samo zato što su žene.
Kvalitet života kojim žene danas žive rezultat je revolucije koje su počele naše bake i prabake koje su se devojčile ili bile zrele žene početkom XX veka. Dug koji imamo prema njima dužne smo vratiti našim ćerkama i sinovima - da i mi, današnje žene, njima ostavimo uslove za bolji kvalitet života nego što ga imamo mi.
To je progres.
Uz podeljenu svest da je sve dobro što se promenilo za jedan vek došlo kao posledica odluka o kojima su saglasni bili svi - i muška većina koja o svemu odlučuje i ženska manjina koja je počela revoluciju promena društvenih modela namenjenih ženama. I samo tako i može - da bi svima od promena bilo bolje, većina mora da razume da su promene koje "manjina" traži zaista dobre po sve.
Želim vam danas svima dan sav od dobre volje, dobrih emocija i dobrih obećanja da ćemo, setivši se svih onih koji su ovaj dan živele pre nas, učiniti one najvažnije promene - promenićemo na bolje bar nešto od onog sivog i nepravednog u našim malim, ličnim životima i obojiti ga - crveno.
Obojiti ga crvenom radošću smišljanom i poklonjenom nekome važnom, samo zato što je žena.
