Teku praznični dani, svakog dana po jedan (neki, nečiji) praznik stvara onu sasvim posebnu atmosferu koja se na ulicama, po radnjama, pijacama, na mestima na kojima radimo pretvori u ono "nešto" zajedničko na šta reagujemo sa "e, kakve gužve, kakav haos, kakva ludnica, sto stvari treba da uradim, ljudi su opet pomahnitali...", a ipak se u svemu tome uživa. Šta to zimski praznici nose sobom u naše glave i živote, u naše raspoloženje i emocije? Slave, Badnje veče, Božić, ocevi, materice, Nova godina, darivanja, okupljanja, porodična druženja, običaji i naravno puna trpeza đakonija svih vrsta. Šta to u ritualima u kojima učestvujemo tako veseli i raduje? Liči mi na podeljeno osećanje novih početaka, na nadu da smo eto, samo zbog kalendara, dobili šansu za nova očekivanja, na nove planove, nova obećanja, nove odluke, na iluziju o tome da je baš svima, sasvim jednako, data jedna nova-novcata prilika da urade nešto sa sobom, sa svojim životom, sa ljudima oko sebe. Ako bi pokušali da zamislimo život bez zimskih praznika, izgledao bi sasvim blesavo, čak i onima koji mrzovoljno reaguju sa "ma sve me to nervira! čemu sve to?!" na lude praznične rituale i zaokupljenost praznicima. Imam prijatelje čiji su rođendani 19.12., 25.12., 01.01., 07.01., i njihova reakcija je da su uvek osećali da su njihovi rođendani "manje važni" od naših, koji smo rođeni u mesecima bez praznika, da celog života imaju utisak da im se rođendan slavi nekako "usput", kao, kad već slavimo ovaj praznik, proslavićemo i tvoj rođendan!
Duh praznika bi trebalo da bude duh dobre volje među ljudima, kažu svi za vreme praznika, i to je mene oduvek najviše zabavljalo: to je čist dokaz da svi znamo da NEMA ŠANSI da tokom cele godine delimo dobar duh među sobom, pa smo onda prećutnim kalendarskim dogovorom ove zimske dane odabrali za IZABRANE kad je duh dobre volje među ljudima obavezan i ritualan. I, srećom, poštujemo (manje-više) taj dogovor, zato je toliko radosti. Zato nas rituali obavezuju na poklone, na obraćanje onima koji imaju mnogo manje od nas, na uzajamna čestitanja i dobre želje, na mir među ljudima. Ratovi su umeli da utihnu za vreme praznika, neprijatelji da ustuknu, mržnja da se povuče, zlo da zaćuti. Kad bi i samo zbog toga postojali - praznici bi valjali ljudima.
Šta žene rade tokom praznika? Sve što i inače, samo mnogo više! :)
Svima Vama koji ćete svratiti na priču i čitanje, želim baš dobre, vesele, ugodne i nezaboravne praznične dane, želim Vam da dobri duh praznika u vama nađe gnezdo, a ljubav u Vama da dobije krila. I da malo letimo prazničnom blogosferom sa viškom dobre volje, razumevanja i strpljivosti za DRUGE. Za drugačije, za različite, za sve..
