Magla je, čini se, jedna od onih reči koje osvajaju beskonačno mnogo značenja u zavisnosti od konteksta kojim budu izgovorene ili napisane.
Kažu da je koren reči isti kao u rečima "nebo" i "duh", kažu da već zaboravljena prva reč kojom je ljudskim govorom opisana magla podrazumeva nešto sveprožimajuće, sveobuhvatno, sveprisutno oko nas...i čini se da je takav opis sasvim tačan. Kad padne - padne ravnomerno po svemu i okruži nas potpuno
Danima je već deo naše svakodnevice, ove obične, klimatske i metereološke, danima je već vidljivost mala, magla se spušta naglo, traje dugo i skoro pa da upravlja našim malim dnevnim planovima ("uf, treba na put, a vidi kakva je magla", ili "ne izlazi mi se po ovoj magli, prst pred okom ne vidiš...", ili "imali smo sjajan plan za vikend, a li odustasmo zbog magle..." ).
Magla je deo "kulturoloških obrazaca (mustri)" kojima je stigla u poslovice, narodne mudrosti, bajke, legende, mitove, magla je nezaobilazan dekor svake dobre priče u kojoj se događa nešto nadnaravno, magično, "onostrano" i fantastično.
Skoro pa nezamenjiva - metafora.
Kažeš "magla" i svako odmah pravi sebi svoju "sliku", ima sopstvenu asocijaciju i čitav "spisak" izraza, rečenica u koje reč "magla" nekako prirodno "leže" bolje nego ijedna druga reč. I kao imenica i kao pridev i u bilo kom svom obliku:
- "magarac u magli", "hvataj maglu", "maglovito mi je to...", "prodavci magle", "magla je, ne vidiš prst pred okom", "kao da stalno živim u magli", "magla u očima", "guske u magli", "tuga k`o gusta magla", "lovci u magli", "magleno, magličasto,...", "magli mi se", "sećanje kao kroz maglu", ......kod umetnika svih vrsta može se naći neki oblik - metafore magle.

Magla je meni najbolja metafora za način kojim i kako ljudi prilično često i inače posmatraju sve oko sebe - gledaju, a ne vide. I kad magla, takva kakva je, stvarno padne po svima nama, ona kao da nas sve podseti na to u ŠTA sve često, bez magle, gledamo, a ustvari ne vidimo i ne obraćamo pažnju. Pa nam se "izgubi negde u magli".
I kao da stalno po nekakvoj nevidljivoj magli tumaramo i tražimo sve ono što se i inače neprestano nalazi u našem vidokrugu...na dohvat oka i ruke. Ali se dohvat - ne dešava. Magla je.
Magla se može videti i okom istraživača, tako i opisati i onda reći:
"Magla je meteorološka pojava u prizemnom sloju troposfere, prizemni oblak vodenih kapljica ili ledenih kristala koji su toliko sitni i lagani da uspevaju lebdeti u vazduhu.. "
I onda je i - fotografisati, "uhvatiti" i zamrznuti u sliku, takva kakva je ustvari, bez naših metafora i beskrajnih lutanja po njoj...


