jazz
ned - 08.06.2008
Slika na MojBlogu

 

 

 

boomp3.com boomp3.com boomp3.com boomp3.com boomp3.com

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

boomp3.com

 

 

 

 

Već par hiljada godina ljudi znaju da kad "složiš" osnovne tonove prostim brojevima kako treba - dobiješ harmonike, dobiješ muziku. Kad probaš da tonove "umnožiš" drugačije i kad ti to "uđe u uvo" - samo se streseš, jer je bez veze, skroz, ne prija nikako, nerazumljivo je, ne proizvodi ništa sem nesklada i neprijatnosti.

"Many people have commented over the ages on the similarities between mathematics and music. Leibniz once said that "music is the pleasure the human mind experiences from counting without being aware that it is counting". But the similarity is more than mere numerical. The aesthetics of a musical composition have much in common with the best pieces of mathematics, where themes are established, then mutate and interweave until we find ourselves transformed at the end of the piece to a new place. Just as we listen to a piece of music over and over, finding resonances we missed on first listening, mathematicians often get the same pleasure in rereading proofs, noticing the subtle nuances that make the piece hang together so effortlessly. " (Marcus de Sautoy)

Mora da je, negde duboko u nama, nešto "poređano, umnoženo, napravljeno" od prostih brojeva za koje je muzika ključ koji sve naše brave otvara bešumno, lako i s oslobađanjem silnih emocija koej preplavljuju, potapaju, pružaju utočište i utehu kad god ništa i niko drugi to ne može da učini.

Imala sam prilike da posmatram ljude koji nesvesno sklapaju oči dok slušaju "svoju" ili bilo kakvu muziku, da posmatram ljude kojima su pri slušanju muzike oči otvorene, ali - ne gledaju, ne vide okolinu i nema načina da saznaš šta vide dok slušaju zagledani u samo svoje "umnožene proste brojeve".

Prosti brojevi sobom stvaraju jedan beskrajno zavodljiv prostor u kojem je tako lako igrati se, tragati, otkrivati, saznavati, gledati i videti s kakvim veseljem se "poslednje tajne" prostih brojeva igraju sa svima nama. Počevši od tajne ko je "prvi" na planeti počeo da broji.

The first use of numbers

"It is speculated that the first known use of numbers dates back to around 30000 BC, bones or other artifacts have been discovered with marks cut into them which are often considered tally marks. The use of these tally marks have been suggested to be anything from counting elapsed time, such as numbers of days, or keeping records of amounts.

Tallying systems have no concept of place-value (such as in the currently used decimal notation), which limit its representation of large numbers and as such is often considered that this is the first kind of abstract system that would be used, and could be considered a Numeral System.

The first known system with place-value was the Mesopotamian base 60 system (ca. 3400 BC) and the earliest known base 10 system dates to 3100 BC in Egypt."

A ustvari, svi brojevi se mogu izraziti kroz i preko samo - dva, samo preko broja (cifre) 1 i broja (cifre) 0. - binarno, dvostruko kojim se piše - sve.

Svet kojem smo savremenici izgleda tako kako izgleda jer smo svi naučili da koristimo binarno pisanje brojki (cifara).

A muziku slušamo jednako kao i onda kad pojma nismo imali šta se sve može sa prostim brojevima.

Jednom, davno, bilo mi je beskrajno zanimljivo da se igram u prostoru prostih brojeva, pa bilo kakvih brojeva, pa u binarnom prostoru, jednom davno ta igra je (kao i mnoge druge) najčešće tekla uz - jazz.

I ma šta god ja znala o prostim brojevima, o harmonicima i binarnom svetu, ma koliko čitala o matematičkim zakonima i osnovama muzike, ma koliko se trudila da jazz  "hvatam" samo čulom sluha kao i bilo koju drugu muziku, ma koliko se uveravala da je to "samo muzika" - nikad ništa od toga nije pomagalo i ništa ne pomaže.

Jazz je nešto drugo.

Istog trenutka kad zvuci, tonovi  i glasovi jazz-a zaplove prostorom - svi prosti brojevi u meni uhvate svaki ton i onda stvaraju slike, predele i doživljaje koji nikako i nikada drukčije ne bi bili stvoreni.

Danas je, očigledno, moja nedelja za - jazz.

I možda daleko od jazz-a, a možda i blizu nečega sličnog jazz-u, poslednji pozdrav Šabanu Bajramoviću, jednom od one vrste pevača koje sretneš i koju možeš voleti, ceniti ili ne - ali teško možeš zaboraviti ako si jednom čuo...

 
Objavila Gordana 8. jun 2008 16:22:41 | Permalink | 3 komentara