Ferragosto je reč koju razume skoro cela Evropa i tako je i izgovara. Kažu da su Italijani "najvredniji" u primeni modernog značenja ove reči - avgust je mesec odmora, silaska na more i plaže, putovanja po svetu, jedrenja, krstarenja, potpunog opuštanja i totalnog odmaranja.
"Ferragosto goes back to ancient times and has Pagan origins. ......
On the one hand, in 18 BC the Roman Emperor
Augustus declared that all of the month of August would be
dedicated to the Feriae Augusti, a series of festivals and
celebrations; the most important was held on the 13th, and
was dedicated to Diana, the Goddess whose task it was to
oversee the woods, the phases of the Moon, and Maternity.
The services, which were celebrated in Diana's temple on the
Aventine, was one of the few occasions in which Romans
from all walks of life, masters and slaves alike, mingled
freely, and the women, who made offerings to the Goddess
throughout the year in the hope that their labor would be
safe and happy, offered prayers to Lucina, the guise Diana
assumed when she was acting as protectoress of Labor."
Ako se, naravno, ima novaca za "ferragosto", mada se često čini da u modernim vremenima nema više tog duha "proslave svih društvenih slojeva zajedno" kakav je, eto, postojao u Rimu za vreme meseca Avgusta, posvećenog Dijani, boginji Meseca, majčinstva i - drveta, i jednakosti u slavlju.
Moderni "ferragosto" jasno odvaja "slavljenike" godišnjih odmora na osnovu njihovih finasijskih moći (ili nemoći), Dijana je zaboravljena i zamenjena novim sveticama.
Meni se čini da smo, svi zajedno još nešto zaboravili, nekako usput, brinući neprestano o zaradi, o nedostatku posla ili novca, živeći u tranziciji ili siormaštvu, ali skoro pa isto - živeći i u dobro razvijenim evropskim zemljama (ili USA) :
- skoro pa da je potpuno nestala iz naših života kultura slobodnog vremena
Jedino za vreme "ferragosta" Evropa malo opusti, ljudi se "razrede" po poslovnim ili proizvodnim četvrtima, ali inače - većina radi po dva posla, "party time job" je prilično uobičajen, možda više kao navika nego što je njima, u razvijenim zemljama, stvarna potreba (za preživljavanje) kao što je to kod nas slučaj.
A šta je sa kulturom slobodnog vremena kad nije "ferragosto"? Imamo li ga? Ako ga imamo - kako ga "trošimo"? U "sivoj ekonomiji"? Sa porodicom? Prijateljima? Hobiji? Sport? TV?
Pre otprilike jednog veka, dakle pre oko 100 godina tadašnji sindikati organizovali su pravu revoluciju sa zahtevom "3 X 8" - Tri Osmice - "Osam sati rada, osam sati spavanja, osam sati odmora"
Šta se dešava sa naših "osvojenih" Osam Sati Odmora?
Nekako tiho i usput - kao da su ih "izobičajili" i bogati i siromašni, svako iz svog razloga.....
Osim kad naiđe "ferragosto".....kad avgust isprazni evropske gradove i naselja i kad se "raspustimo" ako imamo s čim...
Novac je neophodan uslov da bismo uopšte mogli da razmišljamo o "potrošnji" slobodnog vremena, ali šta su nam potreban i dovoljan uslov ? (Tako se u matematici definišu uslovi da bi neka teorema ili hipoteza stvarno važila, da bi bila dokazana....)
Pitala sam razne ljude, bliske i daleke ovo isto pitanje i najveći broj odgovora je bio "ma kakvo slobodno vreme, šta ti je..." ili žene najčešće "ma šta ti je, ne znam kuda ću pre...", mladi ljudi su govorili o "izlascima", ali njima "zarada novca" nije u fokusu, oni su "izdržavana lica", ne govorim o njima....
Jedan od mojih bliskih drugova me "zaskočio" uzvratnim pitanjem "a ti, kuda ideš za ferragosto, ha?"........"pa, ne idem nikuda, radim....imam posla, iznenada i viška....." odgovorila sam, smejući se. Prešao me, nema zbora. 
Ali - svejedno sam ostala tvrdoglavo pri tome da se mora "tematizovati" nedostatak kulture slobodnog vremena među nama.
Malo je samo "ferragosto", ako ga uopšte koristimo...
post scriptum:
da li je od "ferragosta", od vrućine, šta li je, ali danas je trebalo mnogo volje da se ne sedne na kakv brod ili voz.....i jednostavno malko - ode....
