Dan prolećene ravnodnevice, vernal equinox, ove 2012 godine je u utorak 20.marta u 06:14, dan ravnodnevice je vreme potpune ravnoteže tame noći i sjaja dana, kad i mrak i svetlo traju po 12 sati.

Dva puta godišnje, o prolećnoj i jesenjoj ravnodnevici,  živimo te dane ravnomerne raspodele tame i svetla i to su dani za koje su ljudi znali - oduvek, kao što su znali i za letnju dugodnevicu - junski dan najduže obdanice i za zimsku kratkodnevicu, odnosno decembarski dan najduže noći.Ti se dani mogu naći u svim legendama, bajkama i narativima svih naroda i civilizacija, zapisani ili prenošeni usmeno, ali svakako pamćeni kao dani od izuzetne važnosti za ljude.

Martovskom ravnodnevicom započinje proleće na našoj, "severnoj" polulopti planete Zemlje.

Na jednom mestu na našoj planeti, na poluostrvu Jukatan, u Meksiku, postoji piramidalni hram Chichen itza niz čije se stranice, o ravnodnevici, stvara "zmija od svetla" koju svojim sjajem izgradi Sunce sopstvenim kretanjem, čineći tako da gledamo svetlosnu iluziju kojom stičemo utisak da svetlo u obilku zmije "silazi" niz piramidu sve do površine zemlje, najavljujući tako još jedan beskonačni krug života na Zemlji.

Ima nečeg tako savršeno poetskog u pomisli da je nekad i jednom stvoren ceo Univerzum omogućio (raznim prepletinim okolnostima) da se na jednom "zrncu peska", na "svemirskom brodu zvanom Zemlja", na jednom okruglastom belutku koji zovemo svojom planetom stvori život, da evolucijom taj život dovede do stvaranja vrste, ljudske vrste,  sposobne da imaginacijom uoči pravilnosti "kretanja" Sunca, da istom tom imaginacijom izračuna (izmisli) dimenzije jedne građevine, da je izgradi i da tako stvori iluziju silaska svetla u obliku zmije o svakoj ravnodnevici.

Taj piramidalni hram i zmija od svetla je omen beskonačnoj ljudskoj imaginaciji, omen čudesnoj ljudskoj sposobnosti da posmatra, uviđa, uči i - prenosi svoje znanje o prostoru koji mu nije dostupan praktično nijednim čulom, a ipak biva shvaćen, razjašnjen i - prikazan svima na gledanje, dokle god je Zemlje i Sunca i sve dok postoji taj piramidalni hram Chichen itza.

Cichen Itza su izgradile Maye, drevni narod srednje Amerike, narod čudne, burne, krvave istorije, velike slave i još većeg pada, narod gradova skrivenih, pa otkrivenih u gustim šumama Jukatana, narod neobičnih legendi, izražajnog slikovnog pisma i tragičnog civilizacijskog kraja kojim su zaboravljeni, pa nanovo otkriveni i slavljeni upravo po građevinama kao što je Chichen itza, narod čija je istorija pronađena (nikako do kraja i istražena), i kao da je otrgnuta od zaborava, skoro sasvim slučajno.

Kao da ih je neko odsanjao, a ne da su stvarno postojali, kao da su "san prve prolećne noći",  a ne stvarna, viševekovna civilizacija na koju nas prizorom na Chichen itza, zmija od svetla podseti pohodeći nas, sjajna i večna, na - svaki Maya i naš equinox.

All days are nights to see till I see thee,

And nights bright days when dreams do show thee to me.

~William Shakespeare, "Sonnet XLIII"

EQUINOX PUNOG MESECA

Noćas, oko 23 časa po UTC, odnosno oko 1/2 sata po ponoći 21.marta po našem vremenu - nastupa prolećna ravnodnevica, EQUINOX, dan kad Sunce izlazi i zalazi na ekvatoru i kada i obdanica i noć traju približno po 12 sati, Dan jednake tame i jednakog svetla, kalendarski označava i početak proleća na severnoj polulopti ove naše šašave planete.

 

 

Ove godine prethodio mu je jedan (relativno) redak događaj - Mesec u perihelu (perigeju), odnosno u tački kada je najbliži Zemlji, pa izgleda skoro 14% veći nego što nam je to uobičajeno. Nismo ga videli, bila je kišna i veoma oblačna noć, pa nam se "vrlo veliki Mesec" skrio iza gustih oblaka i ostavio nas da čekamo sledeću priliku (za nekih 18 godina) kada će opet biti najbliži mogući. Vezanost za Sunce i Mesec, takvi kakvi su, posve je razumljiva - najveći su na našem nebu i i nače i time najlakši za osmatranje i kolektivno pamćenje. Umesto "vrlo velikog Meseca" gledali smo "vrlo veliki broj" krstarećih raketa i bombi koje su padale na Libiju i pažljivo pratili "pedesetoricu iz Fukušime" kako vojuju jednu drugu bitku, na drugom "kraju" planete. A equinox nam je stigao (nam stiže), kao i proleće, slabo mareći za naše ljudske "perigele" i "apogele", povlađujući samo prirodnim zakonima neminovnost svog objavljivanja i podsećajući nas da su nam jedna od retkih, živih veza sa svim generacijama ljudi koje su živele stotinama hiljada godina pre nas, osmatrajući nebo i Sunce i očekujući buđenje prirode, novi ciklus života i obilje sveže hrane koju će nam planeta darovati tokom još jednog od bezbrojnih "ciklusa obnavljanja".

I u svim je kulturama i svim civlizacijama EQUINOX praćen i slavljen i davana su mu božanska svojstva, na šarolike i različite načine, ali uvek slaveći neuništivi ritam ponovnog rađanja.

Jedna od najčuvenijih pojava koja nas podseća na drevnost ljudskih rituala kad je EQUINOX u pitanju je "zmija svetla" koja se pojavljuje kretanjem Sunca na majanskoj piramidi:

This photo of Hacienda Chichen & Yaxkin Spa is courtesy of TripAdvisor

Za "vrlo veliki Mesec" bi bilo zgodno da smo ga mogli videti u vedroj i svežoj prolećnoj noći, jer nema ništa bolje od noći punog Meseca za puštati sanjarenju na volju i "lebdeti između jave i sna", ali može i ovako, uz snimke drugih koji su ga videli i uz malko imaginacije:

 

 

Proleće je, za još samo malo zimskih sati koje brojimo danas.

Vreme za razna čuda života i neprekidne magične igre blještave svetlosti i kratkih senki, vreme za odlazak na vodu, na reke, vreme za radost što još jednom (i po ko zna koji put) sve ponovo tako bujno i veselo započinje svoje kruženje na ovoj našoj šašavoj vrtešci... Kao kontrapunkt čudima života kojima nas planeta daruje - nagledaćemo se (verovatno) i strahota kojima mi sami sebi pravimo duboke ožiljke na zajedničkoj istoriji. Ne može drugačije verovatno, svet je nama jedna velika pozornica na kojoj su i Mesec i Sunce kulise, a mi nama samima - glavni glumci...

Vreme za pozornicu na kojoj se (opet) može slušati Shakespeare:

All days are nights to see till I see thee,

And nights bright days when dreams do show thee to me.

~William Shakespeare, "Sonnet XLIII"

 

How like a winter hath my absence been From thee,

the pleasure of the fleeting year!

What freezings have I felt,

what dark days seen!

What old December's bareness everywhere!

~William Shakespeare, "Sonnet XCVII"

 

 

 

I - slika koja ti slama srce što nisi tamo kad se snima, zvanični amblem noćašnjeg equinox-a i, što se mene tiče, zaštitni znak dolazećeg proleća:

Miroslav Mika Antic

"U meni umesto srca kuca pun mesec, svetao, ali sav u kraterima."

(p.s. hvala M.G. :)

(ili - dan kad su Sunce i Zemlja, svetlo i tama, zenit i nadir, u ravnoteži, jednaki, dan kad predmeti i bića u podne na ekvatoru - nemaju senke...)

Equinox (ili ravnodnevica) je dan jednakog svetla (obdanice) i tame (noći), to je dvostruki prostorni svemirski datum, jednom u jesen, jednom u proleće, položaj Sunca i Zemlje stvara ravnotežu, jednakost, prividan balans ravnopravnosti jedne Zvezde i jedne Planete.

Equinox je na "našoj", severnoj hemisferi, danas 20.marta u 17:32 UTC, što znači 18:32 u našoj vremenskoj zoni. Datum na jednoj polovini planete označava dolazak proleća, a na drugoj - jeseni.

Istorija i "pamćenje" ravnodnevice je duga, prisutna u svim ljudskim kulturama i (manje - više) iste simbolike i sličnog razumevanja, bez obzira na međusobnu geografsku ili vremensku udaljenost tih kultura.

1.The March equinox marks the first day of various calendars including the Iranian calendar and the Bahá'í calendar.The Persian (Iranian) new year's festival of Nowruz is celebrated then. According to the ancient Persian mythology Jamshid, the mythological king of Persia, ascended to the throne on this day and each year this is commemorated with festivities for two weeks. These festivities recall the story of creation and the ancient cosmology of Iranian and Persian people. It is also a holiday for Azerbaijan, Afghanistan, India, Turkey, Zanzibar, Albania, and various countries of Central Asia, as well as among the Kurds. As well as being a Zoroastrian holiday, it is also a holy day for adherents of the Bahá'í Faith and the Nizari Ismaili Muslims

2. Sham El Nessim was an ancient Egyptian holiday which can be traced back as far as 2700 B.C. It is still one of the public holidays in Egypt. Sometime during Egypt's Christian period (c. 200-639) the date moved to Easter Monday, but before then it coincided with the vernal equinox.

3.The JewishPassover usually falls on the first full moon after the Northern Hemisphere vernal equinox, although occasionally (7 times every 19 years) it will occur on the second full moon.

4. The Christian churchescalculateEaster as the first Sunday after the first full moon on or after the March equinox. The official church definition for the equinox is March 21; however, as the Eastern Orthodox Churches use the older Julian calendar, while the Western Churches use the Gregorian calendar, both of which designate March 21 as the equinox, the actual date of Easter differs. The earliest possible Easter date in any year is therefore March 22 on each calendar. The latest possible Easter date in any year is April 25.

5. World Storytelling Day is a global celebration of the art of oral storytelling, celebrated every year on the spring equinox in the northern hemisphere, the first day of autumn equinox in the southern.

Meni je najlepše i najzanimljivije što je equinox odabran za "Svetski dan pripovedača", za ljude koji usmenom predajom i usmenim veštinama pripovedanja slave - naratorstvo, slave kulturu usmenih predaja, kulturu pripovedanja. Meni se čini da, ustvari, ništa drugo i ne radimo osim što "prenosimo priče i pripovetke" kroz prostore i vreme u kojima obitavamo.

Naša civilizacija (jednim svojim delom) kao da ponekad svojim tehnološkim i tehničkim udobnostima (namenjenim našim životima tako da (skoro) i ne zavise od prirode), zanemaruje značaj datuma kojim priroda "prirodno" započinje ili završava neke svoje krugove, spirale i lavirinte prikazujući nam razne svoje divote kao na pozornici kakvog teatra. Bez svih današnjih "tehničko-tehnoloških" dostignuća, ti su prizori verovatno nekada delovali moćnije, snažnije, magičnije...a ostali su ustvari sasvim isti, za svakoga ko hoće da ih primeti ili da pažljivo sasluša kakvog pripovedača o tome zašto i kako je, na primer, pleme Maya na Yukatanu napravilo piramidu po čijim se ivicama, o equinox-u, može videti "zmija od senki". I uvek i zauvek će ta zmija biti vidljiva, dokle god je piramide ili priče koja će o njoj sačuvati sećanje.

Proleće je.

Vreme za razna čuda života i neprekidne magične igre blještave svetlosti i kratkih senki, vreme za odlazak na vodu, na reke, vreme za radost što još jednom (i po ko zna koji put) sve ponovo tako bujno i veselo započinje svoje kruženje na ovoj našoj šašavoj vrtešci...

Vreme za pozornicu na kojoj se (opet) može slušati Shakespeare:

All days are nights to see till I see thee,
And nights bright days when dreams do show thee to me.
~William Shakespeare, "Sonnet XLIII"

How like a winter hath my absence been
From thee, the pleasure of the fleeting year!
What freezings have I felt, what dark days seen!
What old December's bareness everywhere!
~William Shakespeare, "Sonnet XCVII"