anima gemella
pet - 11.09.2009
Slika na MojBlogu

Slika na MojBloguSlika na MojBlogu

"Anima gemella" na italijanskom, "almas gemelas" na španskom, "soulmate" na engleskom,  "seelenverwandtschaft" na nemačkom, a na srpskom "srodne duše".

Koliko često upotrebimo taj izraz, na bilo kom jeziku,  a da mu ustvari ne znamo poreklo ni početak, sve što znamo je da nam kraja nema sve dok na takvo šta (takvo biće) u stvarnosti, srećnom slučajnošću, ne naiđemo - pa mu damo ime jer vidimo da postoji?

"Soulmate" je, kako kaže priča:

"...a term sometimes used to designate someone with whom one has a feeling of deep and natural affinity, love, intimacy, sexuality, spirituality, and/or compatibility. A related concept is that of the twin flame or twin soul – which is thought to be the ultimate soulmate, the one and only other half of one's soul, for which all souls are driven to find and join. However, not everyone who uses these terms intends them to carry such mysticalconnotations. "

Bliskost, neverovatna bliskost i prisnost (nekada objašnjiva a nekada ne), je osećanje koje se javlja samo po sebi kad se takve "duše" pronađu (i to ponavljaju  i u legendama i narativu pominju i istočnjačka učenja, religije i misticizmi).

Šta je neporecivo divan i neobjašnjiv paradoks u narativu o "srodnim dušama"?

Jedno od svojih najsnažnijih traganja za najvažnijim doživljajem u sopstvenom životu, ljudi su sveli na nalaženje samo jednog istog takvog bića kakvi su i sami, s kojim mogu da se razumeju - ćutke, bez jedne jedine reči, da se pojma i upiju bez ikakvog govora, razgovora i objašnjavanja, razjašnjavanja, pojašnjavanja, prepričavanja i opisivanja. A najveći dar koji ljudi imaju, dar koji ih najjače razlikuje od svih drugih živih bića je - govor, narativ. "Soulmate" su bića koja se odriču tog dara, bića potpune, bezzvučne tišine.

A ako nijedna reč neće biti izgovorena, kako se onda zna da je taj s kojim se ćuti baš onaj/ona "srodna duša" za kojom se traga? Nepogrešivo se oseti? Imamo negde "prijemnike, čula" koji reaguju samo jednom, samo tada i nikada više?

Ne.

Ima jedan merljiv pokazatelj - vreme "proleti". Ili - kao da stoji. U stvarnosti drugi ljudi mere da je proteklo 2 ili 3 sata, a među srodnim dušama ima se doživljaj prekratkog trenutka koji je samo - bljesnuo i nestao.

Ima jedna knjiga Aleksandra Tišme "Za crnom devojkom" koja skoro magičnim jezikom veze potku i nit o tome kako tragamo za doživljajem u kojem učestvuje "srodna duša". Sjajna knjiga, koja se ne bavi poreklom izraza, naravno, ali o njemu priča i ćuti baš sjajno - svakom onom ko voli Tišmin narativ.

Osnov i poreklo izraza je u najpoznatijoj teoriji o "srodnim dušama":

One theory of soulmates, presented by Aristophanes in Plato's Symposium, is that humans originally consisted of four arms, four legs, and a single head made of two faces, but

Zeus feared their power and split them all in half, condemning them to spend their lives searching for the other half to complete them:

"[Primeval man] could walk upright as men now do, backwards or forwards as he pleased, and he could also roll over and over at a great pace, turning on his four hands and four feet, eight in all, like tumblers going over and over with their legs in the air; this was when he wanted to run fast …Terrible was their might and strength, and the thoughts of their hearts were great, and they made an attack upon the gods ... Doubt reigned in the celestial councils. Should they kill them and annihilate the race with thunderbolts, as they had done the giants, then there would be an end of the sacrifices and worship which men offered to them; but, on the other hand, the gods could not suffer their insolence to be unrestrained. At last, after a good deal of reflection,

Zeus discovered a way. He said: 'Methinks I have a plan which will humble their pride and improve their manners; men shall continue to exist, but I will cut them in two and then they will be diminished in strength and increased in numbers; this will have the advantage of making them more profitable to us. They shall walk upright on two legs, and if they continue insolent and will not be quiet, I will split them again and they shall hop about on a single leg."

 
Aristophanes, Plato’s Symposium,

Some people believe that souls are literally made and/or fated to be the mates of each other, or to play certain other important roles in each other's lives.

Par hiljada godina je prošlo od ovog narativa iz "Sypmosium-a" (i ko zna koliko hiljada godina od svih onih narativa koji nisu sačuvani i nestali su u pisanoj istoriji ljudskog vremena, ali nekako postoje u našem kolektivnom pamćenju), a ljudi nekako uvek iznova otkrivaju da je nalaženje "soulmate" najvažnije traganje u njihovim životima.

Jer znaju da se nalaženje dešava...

 

 

 
Objavila Gordana 11. septembar 2009 11:15:47 | Permalink | 3 komentara