Ima neka tajna veza.
Drugačije je kad se samo zovemo "na kafu" ili piće (što je uvek poziv na ugodan razgovor ili deljenje intime ili razmena vesti i novosti),potpuno drugačije od poziva za "probanje čokolade" ili uživanja u poznatom ukusu omiljene čokolade ili poziva na kolače (čokoladne ili bilo kakve).
Čokolada je jedan od najuniverzalnijih poklona koje ljudi (i žene i muškarci) kupuju jedni drugima (ili deci).
Čokolada uz kafu, čokolada kao zalogaj dok radimo, čokolada koju nudimo drugima, čokolada koju jedemo same/sami, razgovor o omiljenim čokoladama, gde god da pogledam čini mi se da je čokolada mnogo omiljenija među ženama nego muškarcima.
Možda grešim.
Ali, ako ste samo jednom čuli svoju drugaricu o tome "kako joj je poklonio čokolade" - tera vas da razmislite.Ili ako ste joj jednom videli želju u očima da "smaže" komadić, ali se zadrži sa čuvenim "ne smem, to goji".Ili, ako vam je samo jednom ispričala kako je "morala da je kupi i da je pojede, jer je bila uznemirena".
Setila sam se veze između žena i čokolada nakon jednog prijatnog razgovora sa drugaricama kojim smo se zajedno setile - "bombonjera" i nekadašnjeg običaja, kad se "ide u goste", da se ponese cveće, piće, kafa i - "bombonjera". Što je bio uobičajeni naziv za "luksuzno" pakovanje raznih čokolada.
Danas se to valjda tako više ne zove (ili retko), ali izgleda da ni običaja više nema (ili retko).
Ali omiljenost čokolade među ženama nije opala, a kad sam probala čuvene belgijske čokolade, pomislila sam - nikad i neće.Ne samo da sam probala, nego naravno kupila "na poklon". Kome? Deci i - najboljim drugaricama, uopšte ne razmišljajući.
Činilo mi se tako prirodnim.
At 9. septembar 2007 20:08:00, Hamlet
Када већ уводите женски род у именице које га нису имале (адвокаткиња, хируршкиња) ондак је ред да и чоколада добије мушки род. Чоколадац или тако нешто.
At 11. septembar 2007 8:31:00, Orpheus
Obožavam čokoladu. U najgorem slučaju, po mene, ako se nema para za bolje kupujem i euroblok onaj od Takova ili kako god se zove sada ta fabrika. Čokolada sa nezamenjlivim ukusom, i kao što Danica u svom komentaru reče, izuzetno leži uz crno vino. Poklanjam, da, i "bonbonjeru" i lepu čokoladu zavisno od prilike gde i kada je nosim. Jednoj nepoznatoj devojci, jednog dana u februaru, poklonio sam čokoladu. Znajući da će odbiti poklon jednostavno sam prilikom uručenja rekao da je to čokolada za dete. I bi mi drago kad je primila sa osmehom. Obožavam Milku, baš svaku, i Nestle, mada nemam ništa protiv da mi padne i neka od onih skupih, crnih, pošto sam evropski čovek širokih shvatanja može da bude od bilo kog proizvodjača, samo neka bude poklonjena. ;-) Nadovezujući se na Hamletovu konstataciju, stvarno je zanimljiva ta stvar koju bih nazvao feminizacija imenica. Advokat je advokat, makar bio ženski, Profesor je profesor...i zanima me, ali iskreno, mišljenje dama na tu temu. Zahvaljujem.
At 11. septembar 2007 15:54:00, Danica (Neregistrovan) (Neregistrovan)
Više mi se sviđa tkz. feminizacija imenica u hrvatskom , nego u srpskom jeziku. Oni kažu advokatica, voditeljica, a mi, advokatkinja, voditeljka, pa bi onda trebalo i učiteljka, a ne učiteljica. Rekla bih da je tu gramatičko pravilo, da nema pravila. Pre desetak godina u jednoj emisiji na ovu temu, jedan stručnjak je objasnio da npr.apotekarica je žena koja se bavi farmacijom, a apotekarka je apotekareva žena, i meni je to pojašnjenje blisko. Lično mislim da naglašavanje zanimanja u ženskom rodu nije tolko bitno,jer ako se kaže poslanik Gordana Čomić, na osnovu imena se zna da je u pitanju žena, ili se jednostavno vidi. Ali, ako neka žena drži do toga, onda treba ispoštovati njenu volju. A u vezi čokolade samo da dodam, kad kažem čokolada,mislim na Milku, jer je ona stvarno najbolja od svih ostalih čokolada za široku potrošnju.Čula sam da Milka kod nas i Milka u inostranstvu,nije istog kavaliteta, ali ja joj ne nalazim mane. Čokolada u muškom rodu,čokolad.
At 20. septembar 2007 19:43:00, Dusha (Neregistrovan) (Neregistrovan)
Iskreno, to ima nekih naucnih objasnjenja... No ko to shisha! Vazno je da, kada "maznesh" parcence i te kako se lepo osecash:) E, i sve je onda lakse!




Kao dete uvek sam bila željna čokolade, nikad je nije bilo ,ono ,da se najedeš, sve nešto na kockice i redove. Mislila sam, joj, kad porastem, pa kad se zaposim, kupiću čokoladu, pa da se najedem. Desilo se i to, e , sad ne mogu, jer brojim kalorije. Kad u jutarnjim časovima sretnem neku ženu kako slatko gricka čokoladicu( nikad nisam srela muškarca da tako slatko gricka) prosto joj zavidim. Pa, rešim i ja. Što da ne??? Kad ujutru našte srca pojedem neku čokoladicu, taj dan mi protekne super, verovatno je mi sama ona čokolada donosi neko zadovoljstvo, i maltene ništa ne može da me iznervira. Kakva sam ja majka? Mojoj deci dozvoljavam slatkiše u umerenim dozama, a ponekad, ponekad kupim čokolada za više dana i onako, dopustim da sve pojedu, da se zaslade. Bilo šta da jedu od slatkiša, keks, napolitanke i sl..tek ćeš da čuješ, a ima li nešto slatko, a to slatko je čokolada. Čokolada, opevana u pesmama, Ti si moja čokolada,Idoli..a još slađa ona, Ne gledaj me mili moj, nisam čokolada, Poslednja igra leptira. Godine su prošle dok je moj gospodin konačno prihvatio da mi za rođendan pokloni samo čokoladu(naravno od 300gr) i flašu crnog vina i da mi je to najlepši znak pažnje.