Slike i priče
pon - 30.10.2006
Slika na MojBlogu

Borba sa vetrenjačama ili kamičak u cipeli

Želim ravnopravnost i slobodu u društvu, a nemam strpljenja da sedim i čekam da se desi samo od sebe (ako se ikada išta dešava samo od sebe!), pa zato i govorim i pišem i družim se i razgovaram i SLUŠAM žene oko sebe, čitam istraživanja, pitam, nudim teme za dijalog, sve u rešenosti da ne budu baš ŽENE te koje plaćaju najvišu cenu društvenih promena. Dobronamerni poznanici i prijatelji mi kažu: «E, baš ne odustaješ!To što ti radiš, boreći se za ženska prava, to ti je u Srbiji prava borba sa vetrenjačama, ponašaaš se kao da ne znaš kakvi smo!». Ne znam. Kakvi smo to? Nećemo ravnopravnost? Nećemo slobodu i jednakost pred zakonom? Nećemo punu primenu evropskih standarda? Hoćemo, ali kobajagi? Ako su vetrenjače predrasude, licemerje i država loša po žene, onda ću ja nastaviti da se borim protiv tih vetrenjača. I nisam baš sigurna da ljudi borce protiv vetrenjača smatraju smešnim i nepotrebnim, inače ne bi Servantesov «Don Quijote» bio najčitanija i najpopularnija knjiga svih vremena. Ali mi je poslasticu priuštila jedna mudra žena koja je kao komentar na vetrenjače rekla: «Borba za prava žena, žene u pokretima za ravnopravnost, političarke, razne žene koje slobodno govore i zagovaraju prava drugih žena su kao kamičak u cipeli muške društvene moći, žuljaju li, žuljaju! A kada ta muška društvena moć, u ljutnji i nerazumevanju, dohvati kamičak u želji da ga baci, onda vidi – biser je to! I vrati u cipelu. Da žulja.» .Blesava je ta muška društvena moć! Misli, prestaće da žulja ako je biser!

Šta li smo mi sve, borimo li se sa vetrenjačama ili smo kamičak u cipeli? Ja znam šta bih DA BUDEMO, pa ako to vreme dok NE BUDEMO podrazumeva jedno ili drugo tumačenje – ONDAK DOBRO! I vetrenjače za pobediti i kamičak za žuljati meni odgovaraju.

 
Objavila Gordana 30. oktobar 2006 10:06:00 | Permalink |


2 komentara:


At 30. oktobar 2006 10:55:00, Danica (Neregistrovan) (Neregistrovan)

Juče i prekjuče smo se mi, građanke i građani, borili sa vetrenjačama i nije nam uspelo. Davno sam čitala Don Kihota, ne sećam se kraja...

At 30. oktobar 2006 21:01:00, gordanac

Nema kraja, vetrenjača ima, uvek. I, što reče stara mudrost "i kada bi mogli da biramo, uvek bi izabrali baš ono što smo". I juče i svakog drugog dana.To ume, ponekad da zaustavi vetrenjače, na kratko. Ali, ipak....