Ugodno druženje, fini žamor u prijatnom kafeu i mi, malo promrzle, ali zadovoljne što smo zajedno na kafi posle vesele šetnje i malko kupovine gradom. Lako i lekovito žensko druženje.
Odjednom, niotkuda, dobih pitanje:
- Kad si poslednji put nekome napisala pismo, mislim pravo pismo, ne ovu elektronsku poštu?
Zatečena, prvom reakcijom htedoh da uzvratim pitanjem "otkud ti to pade na pamet?!", ali se suzdržah u zadnji čas, jer verujem da je nepristojno na pitanje odgovarati - pitanjem, što se sve sasvim sigurno odrazilo blentavim izrazom na mom licu, pa na kraju ipak odgovorih:
- Ne znam.Dugo nisam, jako dugo, ako misliš na ono "pravo pismo" koje pišeš bliskim ljudima da svašta i nešto iskreno napišeš...
Prsnule su u smeh, sve namigujući jedna drugoj:
- E, ovo su "retki petki" da te gledamo tako zblanutu i zbunjenu, kao da smo te polile vodom, stvarno si blesava...
Smejem se i ja zajedno sa njima, šta ću - u pravu su, uspelo im, uvek ispadne "dobra fora" kad u društvu uspe šala na nečiji račun, lepo je ustvari. Ali sada i ja imam pitanje:
- Ajde, veštice jedne, dajte neku poentu, jeste me, ne kažem, ali - ima li i dalje ili je cela finta u "prepad pitanju"?

Jedna od njih je napisala jedno pismo.
Ne, nismo pročitale sadržaj, nije nam ga čak ni prepričala, samo je htela da znamo da ga je - napisala i poslala. Važno. iskreno, pravo pismo. Pismo u koje je uložena njena budućnost, sve u šta veruje, sve što želi, sva ona, takva kakva je. Znamo se dovoljno dugo da nam nije potrebno da znamo šta piše u pismu, a dovoljno nam je da slutimo kome ga je poslala.
Nastavile smo ćaskanje, lako i brzo o svemu i svačemu drugom, pismo više nismo pominjale, a ja sam imala utisak kao da ga vidim na malenom okruglom stolu između naših šolja sa kafom, čaša i pepeljara, kako mirno leži, belo i nepročitano i svedoči o važnosti prijatelja i doživljaja sa njima.
At 26. mart 2008 20:45:33, Danica (Neregistrovan)
Zadnji put sam napisala pismo 1999.godine mom mužu koji je bio mobilisan na Kosovo. Poslala sam ga a nisam znala ni da li ga je dobio, ni da li je živ. Kad se vratiio posle potpisivanja Kumanovskog sporazuma doneo je i moje pismo. Sad pišem samo elektronska pisma, a ono što mi je žao je što sam prestala da onima koji imaju e-mail adrese pišem čestitke za Novu godinu, rođendane već im šaljem elektronske čestitke. Ono što me nervira kod slanja klasične pošte je što da bi kupio poštansku marku moraš da ideš u poštu, a ranije ih je bilo na svakoj trafici. Kupiš, lizneš, zalepiš i ubaciš u sandučić.
At 26. mart 2008 21:42:48, gordanac
quote lepensky: "A kad ste poslednji put probali nesto prvi put?"
:))))
danas, pre sat i nešto - htela sam da postavim sliku u sredinu teksta ! :))) po prvi put u ovom novom softwear- u i kao što se vidi - nije mi uspelo :)))
At 26. mart 2008 22:37:37, gordanac
"Klik na sliku, pa centriranje (Center Justify).
Ništa lakše."
:)))))
napiši mi pismo o tome :)
gde ti je taj Center Justify i gde kliknem na nju, u editoru? kako da je postavim iza rečenice koju hoću?ne umem da nađem na "help" :(
At 26. mart 2008 23:05:23, Erazmo
Ja šaljem razglednice s mora... Gordanac, nemoj da se ljutiš, ali moram ovim putem da se javim starom drugu Hamletu. Hamlete, ako je po našoj srpskoj tradiciji koju ti tako strastveno zagovaraš, ona bismo se dovikivali s brda na brdo, a pisma su više francuska, trula i dekadenta tradicija... :))))
At 26. mart 2008 23:17:11, gordanac
"....onda bismo se dovikivali s brda na brdo, a pisma su više francuska, trula i dekadenta tradicija... :))))"
:))))
At 27. mart 2008 0:07:54, Djole the Faca
Ja sam pisao do pre par meseci, i ona teta u pošti me uvek gledala čudno, pogotovo kad vidi gde šaljem...
At 27. mart 2008 2:50:59, Mrsko mi da otvaram blog (Neregistrovan)
Kad si zadnji put nešto napisala, a da nije izdajnička i kapitulantska propaganda?
At 27. mart 2008 3:00:42, iznogoud
Ha, ima jedna zanimljivost; kad sam sredinom decembra 2006. krenuo da pošaljem dvadesetak čestitki, u glavnoj novosadskoj pošti, ispred šaltera gdje se predaju čestitke bilo je nas troje. A ispred onog šaltera gdje se plaćaju računi njih oko dvadeset :). A osvrnuću se i na tipičnu srpsku osobinu prepucavanja, ne želeći da se svrstavam na stranu izvjesnog Hamleta; ovaj Erazmo stalno nešto drugačiji i prepametan, a šalje razglednice s mora. "Gledajte gdje sam ja sad pa sam se baš vas sjetio da vam pošaljem razglednicu. Inače kad sam kod kuće ne sjetim vas se i ne šaljem vam razglednice." Tipična srpska opsjednutost morem. Neki bi rekli i malograđanština.
At 27. mart 2008 6:28:08, gordanac
"Mrsko mi da otvaram blog (Neregistrovan)
Kad si zadnji put nešto napisala, a da nije izdajnička i kapitulantska propaganda"
Kaže se "poslednji", a ne "zadnji", jer ako ima "zadnji", onda ima i "prednji", a ako ima "poslednji", onda ima i "prvi".
Nisam još NIKAD napisala tekst koji bi bio "izdajnička i kapitulantska propaganda", takvi tekstovi su najčešće (kao i lepota) u oku i glavi čitatelja koji čitaju nenapisano.
At 27. mart 2008 9:52:46, Erazmo
Iznogude, sjaši i leči svoje komplekse na nekom drugom! Zadrži svoje kvaziintelektualne komentare za sebe. To što se Hamlet i ja, onako drugarski, kao liberal i radikal, pomalo prepucavamo, nema nikakve veze sa tobom. Treba da sazriš pre nego što se upustiš u bilo kakvu sociološku analizu. Ovako, barataš stereotipima. Ne vidim ni jedan razlog zašto se, jednom godišnje, posle napornog rada, moja žena, dete, moji sinusi i ja ne bismo ogrejali na zdravom mediteranskom suncu i zaista ne vidim nikakvu malograđanštinu u slanju razglednica. Ako si mislio da šaljem razglednice onim ljudima koji nisu mogli da odu na more da bih se hvalio time što sam skrpio crkavicu (malo prištedeo, malo na karticu) i okupao svoju guzu u slanoj vodi - onda si ti zbilja nesrećan čovek. Veruj mi da mi nešto toliko nisko ne bi palo na pamet sve i kad bih smišljao. A, evo, tebi je odmah palo. Žao mi je što si toliko nezadovoljan, rezigniran i iskompleksiran, ali s obzirom na tvoje godine - možeš da pomogneš samo sam sebi.
At 27. mart 2008 19:54:20, hamlet
Довикивање са брда на брдо је баш романтично, не видим ту ништа лоше. Друго, руски археолози су пронашли љубавна (и љубоморна) писма из 11. века која је писао обичан народ на брезовој кори, линк: http://www.anarheologija.org/clanci/timofejev/index.php
Дакле Еразмо, слабо познајеш словенску цивилизацију.
At 28. mart 2008 1:57:02, Erazmo
Zezam se, Hamlete. Nisam, doduše, znao da su Rusi pisali po drveću u 11. veku, ali nije ni važno za našu kulturu kad znamo za jevanđelje zahumskog kneza Miroslava, Nemanjinog brata, pisano na pergamentu u 12. veku. Fascinantan je i nedavno otkriveni pečat kneza Strojimira, Vlastimirovog sina i potomka slavnog kneza Višeslava, koji ne samo što dokazuje postojanje srpske države u 9. veku, već i pismenost u njoj. A to je bilo sto i više godina pre nego što je Vladimir pokrstio Ruse.
At 28. mart 2008 11:58:43, hamlet
Не на дрвећу него на кори, а најзанимљивије је то што је писма писао обичан народ а не само владајући слојеви. "pokrstio Ruse" ---> Постоје докази да су Словени имали писмо и пре покрштавања.
At 28. mart 2008 14:20:39, Hamlet
Не бисмо имали интернет да Тесла није прешао границе званичне електротехнике. Постоје сведочења страних хроничара да су Словени у својим храмовима имали урезана имена Богова. Е сада што су наши историчари лењи да померају границе (већ само преписују написано) то је други проблем.
At 28. mart 2008 14:42:45, laudanum
Kako li samo nadje u ovom postu tu "izdajnicku i kapitulantsku propagandu"... Tz,Tz, Tz... Jesu li to radikali poceli da prepoznaju subliminirane poruke na suvo? ’Nako, glavom?
At 28. mart 2008 15:54:36, hamlet
Видиш да је аутор поруке анониман, могла је и горданац саму себе да оптужи за капитулантску политику а све у циљу да своје неистомишљенике представи као параноичне патриЈоте. Не кажем да јесте, само кажем да је и то могуће....
At 28. mart 2008 15:56:34, laudanum
Hamlete :))) biti, koekude, ne biti... Taj poslednji tvoj komentar vise govori o tebi nego o bilo cemu drugom.
At 29. mart 2008 0:14:00, Erazmo
Hamlete, Teslini najveći dometi su tamo gde je bio u kontinuitetu sa naukom. Onaj deo kad je odlepio i postao čudotvorac, pa pravio tajno oružje za Pentagon, nije mu neki bitan deo naučne biografije. Jeste atraktivan za teorije zavere i kvazipatriotske organizacije, ali za čovečanstvo i nije. Mislim, crtali su i pećinski ljudi po zidovima, pa šta? Šta bi to trebalo da dokaže što su Sloveni pisali imena Bogova? Da smo viša rasa? Da drugi nisu pisali? Da smo došli iz svemira? Džaba nam što smo u vreme cara Dušana jeli zlatnim viljuškama, kad sad ne održavamo higijenu, smrdimo po tramvajima i lepimo žvake po ulicama...




Драго ми је да сте схватили значај традиције.