O suštini nesporazuma
Ima društvenih problema koji se neprestano migolje rešavanju i stvaraju sopstvene komplikovane «petlje» za one koji rešavaju udaljujući ih od rešenja direktnom srazmerom – što više «petlji», to je rešenje sve dalje i dalje, sve dok se ne obesmisli svaki pokušaj rešavanja. Kad se to uoči, treba zastati, duboko udahnuti i potražiti odgovor na pitanje «u čemu je suština nesporazuma koji stvara «petlje»?». Problem neravnopravnosti žena je jedan od takvih problema. A u čemu je suština nesporazuma? Žene su u situaciji da od svih (ili bar od neophodne većine) koji su izgradili mehanizme neravnopravnosti naprave saveznike za promenu svog statusa i da im raznim metodama objasne da bi za sve bilo mnogo bolje da doborovoljno promene stanje neravnopravnosti. Da bi imale bilo kakvu nadu u uspeh tog posla, moramo se organizovati, kazati šta nam je misija, šta su ciljevi, praviti akcije, govoriti, objašnjavati, organizovati grupe za pritisak, učiti sva pravila, upotrebljavati ih i onda ih menjati. I sve to – ISTOVREMENO. Suština nesporazuma koji je stvorio neravnopravnost ostaje pri tome sakrivena, jer nakon što analiziramo istorijske i društvene uzroke neravnopravnosti i opišemo današnje stanje, mi se bavimo ostvarivanjem naših predloga za promenu tog stanja, a svi oni kojima takvo stanje uopšte ne smeta treba da odlučuju o promenama! A u suštini je NASILJE. I svaki pokušaj da se NASILJE drugačije nazove stvara «petlje» i nama koje se možda ustežemo da imenujemo suštinu nesporazuma nasiljem i drugima koji ne žele da menjaju i zato imaju čitavu listu OPRAVDANjA ZA NASILJE, od tzv. ženinog slobodnog izbora, preko ućutkivanja do neporecivosti «da je oduvek tako bilo».
Postoji za nas još jedan «baš naš!» primer stvaranja «petlji» u društvenom problemu i skrivanja suštine nesporazuma, a to je nikada izrečen jasan stav o čemu se ustvari sporimo kad su devedesete u pitanju? I suština je opet u NASILJU, a učesnici u rešavanju problema devedesetih dele se na one koji su nasilje javno zagovarali (i u proizvodnji nasilja zdušno učestvovali!), na one koji su «navijali» za nasilje bez otvorenog stava i na one koji su jasno i javno ili ćutke i povučeno bili protiv nasilja. Ali NASILJE nije tema, tema je «petljom» problema pretvorena u problem «da li su te tri grupe IMALE PRAVA na svoje stavove?» Pa se prvi bave zagovaranjem Memoranduma SANU iz osmadesetih, drugi «prirodnim pravima» na odbranu i samodbranu, a treći imaju isti problem kao i žene – da ISTOVREMENO objasne da su IMALI PRAVA na stav protiv nasilja i da otkriju suštinu problema. Postoji i druga «petlja» problema koja od ove tri grupe pravi dve grupe. Prva grupa, koja devedesetima zamera što NASILJE NIJE USPELO i druga grupa, koja devedesetima zamera što je NASILJE ZAPOČELO. I to uopšte NIJE problem samo političara/ki ili institucija, kao što to NIJE ni neravnopravnost žena, to je NAŠ, zajednički, društveni problem stvorene «petlje» problema jer nećemo da izgovorimo suštinu nesporazuma kojim se bavimo, a to je NASILJE, sklonost ka nasilju, opravdavanje nasilja, nasilje nad institucijama i procedurama, licemerje «kontrolora» nasilja, nasilje koje je kod nas stvorilo svojevrsnu «kulturu nasilja». I zato je «petlja» sve čvršća, a rešenje problema izgleda sve dalje. Političari/ke koji/e pripadaju grupama iz «petlji» samo u javnosti (izborima, upotrebom vlasti ili kampanjama) kao argument pokazuju broj pripadnika društva koji pripadaju pojedinim grupama, ali bez namere da se suština nesporazuma otkrije i zato je taj ukupan broj pripadnika društva sve manji i manji, kao što je i vrlo mali broj žena prisutan u učešću u javnom odlučivanju. Ljudi ne vole kad znaju u čemu je suština nesporazuma, kad znaju da svi to znaju, ali niko neće da KAŽE ili uradi nešto. To liči na ono «agresivno ćutanje» koje ponekad imamo popodnevima i večerima u svojim kućama, u svojim porodicama sa istim razlozima – skrivamo suštine svojih nesporazuma.
Imamo li izbor? O, da, naravno! Nazovimo problem pravim imenom i otklonimo «petlje», odrecimo IKOME pravo da prećuti NASILJE, odrecimo to pravo zakonima, društvenim uzorima, političkim porukama, radom institucija. Devedesete su godine NASILJA nad svima nama, i onima koji su zagovarali i sprovodili nasilje i onima koji su navijali za nasilje i onima koji su bili protiv nasilja i fer je reći da je nepravda, ali da za TO iz prve dve grupe (osim onih optuženih za najstrahotnija ratna nasilja) niko neće biti kažnjen, stvarno. Ali, ako prećutimo suštinu nesporazuma koji živimo, bićemo na duže vreme opet kažnjeni SVI nedostatkom kvaliteta života i to iz straha onih koji su zagovarali ili navijali za nasilje da će biti kažnjeni samo ONI. Kao što , u suštini, manji broj interesnih društvenih grupa muške društvene moći ima strah od uklanjanja nasilja nad ženama i ostvarivanja ravnopravnosti, pa trpe sve žene. Hoćemo li napraviti taj izbor? Hoćemo li 2010 da pogledamo unatrag sposobni da kažemo «devedesete su bile nasilje, a prvih deset godina ovog veka borba protiv nasilja, otklanjanje «petlji» problema i otkrivanje suštine društvenih nesporazuma»? Žene to mogu, možemo li svi?
At 10. novembar 2006 17:13:00, Antibljoger_female
Pa ja znam i obrnute primere. Firme u kojima sam radila uvek su imale vise zena nego muskaraca...i vrlo cesto sam se osecala kao u kokosinjcu, medju izfrustriranim zenetinama koje ptvo bivaju ljubomorne, a posle se slihtaju kada im nesto zatrea da im ti zavrsis. U NGO sektoru, ista prica, s tom razlikom da je malo vise i gabora. Drugo, jednom su me neke zene odbile za posao, jer kao bar jedno radno mesto da popuni muskarac. Bilo mi je simpaticno, jer se nisu proseravale o rodnooj ravnopravnosti. A to nasilje mislim da ste malo napabircile. Prosto, ne znam da li za ovakve blogove dobijate kintu. Jer, ako dobiajte, treba vam odbiti od plata, jer ni jednu debatu niste odradile do kraja. Samo kopipejstujete price iz brosure tipa Geneder study u 100 lekcija, na brzinu postanite aktivista zenske grupe u zemljama u tranziciji. A i to stancovanje tekstova mislm da je sve prica po diktatu, nista autenticno, nista licno. Bruka ste za zene revolucionarke koje su istinski menjale ovaj svet na bolje. Da bude pravedniji i lepsi.
At 10. novembar 2006 17:27:00, Antibljoger_female
Drugo, vi stalno prenosite u jednu zemlju koja je bila socijalisticka u kojoj su zene imale jednake plate kao i muskarci neki zapadnjacki model koji je ovde prosto neodgovarajuci. Kako je moguce da se niste u SFRJ bunile i pravile mreze i granale svoje strategije, nego tek otkada su hit gender-teme fondacija koje takve programe finansiraju. Sto nesto niste ucinile za onu majku i sina sto su umrli u predgradju Subotice, pored svih vas dushebriznika! Ili biste i njima rekli konkurisite projektom, evo formulara...Nikad nije bilo vise price o ljudskim pravima, i nikad gore po coveka. U toj navodnoj diktaturi ipak je postojala neka solidarnost medju ljudima. u vreme ove jezive tranzicije, sutra kapitalizma, glavni profiteri bicete vi iz nevladinog sektora. Vec jeste.
At 10. novembar 2006 18:32:00, gordanac
Kanda ne volite nevladin sektor - ali to je vaše pravo. Ja nisam nikada radila u tom sektoru, ali volim saradnju sa njima,kad me kao političarku zovu. Važnije od toga je netačna činjenica o jednakim platama u SFRJ (postoje statistički dokazi i istraživanja, staviću post), koliko god ja lično smatrala da je period SFRJ imao mnogo dužu listu pozitivnih od negativnih strana. I još važnije je netačnost o "pabirčenju" nasilja, ogroman broj gubitnika tranzicije je dokaz nasilja države u periodu tranzicije, o nasilju nad ženama i da ne govorimo. Ima jedna ozbiljna stvar o kojoj se ne slažemo, a to su ljudska prava, jer je ista ta SFRJ potpisala i ratifikovala Konvenciju o ljudskim i manjinskim pravima iz Helsinkija 1975, kao zemlja članica (tada) KEBS-a, danas OEBS-a. Vaša negativna iskustva sa ženama i etikete koje im dajete govore o tome da ste osetili nasilje i da ste protiv nasilja, a to je dobar početak za naš dijalog. Pozdrav i hvala što dolazite na moj blog, slobodno svratite, niko me ne plaća i ne prepisujem ništa, prosto pišem ono što mislim
At 11. novembar 2006 19:51:00, Antibljoger_female
Ma, SFRJ je bila zemlja u kojoj su se takve stvari podrazumevale i bez buke i besa o tome cega smo mi sve kao zemlja clan ili nismo. Ono najvaznije clanstvo je clanstvo u Pokretu nesvrstanih. Sada je to stvar istorije koja se precutkuje i ignorise, ali se stavlja u prvi plan da mi koji smo u ideji jugoslavije istrajali najduze od svih republika isapadamo neki krvoloci. Nerod koji je toliko puta rekao Ne! mene vidite taj savez Non aliigned movement, koji i dalje postoji, mnogo vise interesuje nego ovi zapadnjacki NATO i EU. Statistika i istrazivanja o kojima govorite... pa volela bih da mi kazete ko je narucio i ko je sproveo u delo? otkad datiraju ti podaci? To je jako bitno kada govorimo o statistikama i istrazivanjima. I jos jedno pitanje, kako je moguce da vi kao neko ko je kao sto primecujem voleo SFRJ, sada voli to sto nasa zemlja treba da udje u kapitalizam?
At 12. novembar 2006 4:02:00, gordanac
Nesvrstani - još uvek smo zemlja članica (drugačijeg statusa nego SFRJ, istina), a koliko ćemo raditi sa njima zavisi od buduće Strategije spoljnje politike, EU za razvoj te saradnje nije prepreka, naprotiv! Podaci o platama su državni (raznih naših država!), zvanični i datiraju od 1920, objaviću post.Ljubav za SFRJ? .."a što sad ljubav ima s tim... :)", manje je reč o emocijama, a više o činjenicama da je ta naša bivša zemlja imala u raznim sektorima dobra rešenja i da ja smatram da je glupo odbaciti ih samo zato što su iz države koja više ne postoji, a kapitalizam ima razna lica, mislim da za vreme tranzicije gledamo u ,po većinu ljudi, njegovo najružnije lice, lice bez socijalne pravde i odgovornosti države, a to je upravo ono što hoću da menjam, hoću ljudima sklono(i ženama i muškarcima) lice tržišne ekonomije - to je moguće
At 13. novembar 2006 18:03:00, Antibljoger_female
Pa samo imamo status posmatraca, kao na primer Kipar, ali sta to znaci za nas koji smo bili osnivaci i koji smo organizovali prvi samit Nesvrstanih? Nizak status, ako mene pitate. jer, ne moze se istovremeno biti pred vratima EU i NATO i kao nesto biti za NAM, znate i sami. Kapitalizam ima samo jedno lice, i to lice nije lice pravednog sveta u izgradnji. jer, kako moze socijalna pravda da se postigne u sistemu koji je zasnovan na trzisnoj ekonomiji nekog klasno raslojenog drustva? trzisna ekonomija doduse pogoduje ekonomskoj i politickoj eliti kojoj vi pripadate. jedno je sigurno - preporod ne dolazi iz politickog polja.
At 13. novembar 2006 22:34:00, gordanac
Kapitalizam u USA i Norveškoj, u Kataru i Švajcarskoj NEMA isto lice, kao što socijalizam u SFRJ i Mađarskoj, Albaniji ili SSSR-u nije izgledao isto, a socijalna odgovornost MORA biti postignuta, ako hoćete da poštujemo Evropsku povelju o socijalnim pravima, dok Lisabonska agenda govori ISKLJUČIVO o socijalnoj koheziji (i EU ima prilično problema da je primeni, ali primeniti se MORA).Sve su to odluke iz političkog polja, a da li je preporod jednog društva isključivo pitanje politike? S mnogo dobrih razloga reći ću: na žalost - jeste! To je jedan od razloga zašto mislim da postojeći model političkog odlučivanja treba menjati većim učešćem žena na mestima gde se donose odluke.
At 15. novembar 2006 21:41:00, Antibljoger_female
nema, nema isto lice, slazem se da nema...jer, ne zna se gde je podmuklije i uprkos nijansama sustina mu je ista - klasno drustvo. Socijalna odgovornost, kazete vi... Pa otkud onoliko beskucnika u USA? Otkud u toj civilizovanoj Belgiji orgije sa decom, koja, ne znam da li pratite, ali u svim tim zemljama nestaju na putu od skole do kuce? Kako je to moguce da u tako zadovoljnim drustvima, 'socijalno odgovornim' neki covek prodaje svoje dete (Pogledajte istoimeni film brace Darden, ako niste). Otkud tolika nezaposlenost - setite se ovog proleca u Francuskoj sta je bilo, ili nemira na ulicama pre godinu dana, zato sto imigranate nikad te vajne multikulti sredine nisu prihvatile na pravi nacin? Da li ste ikada videli obojene na Univerzitetima kao profesore i asistente? Koliko ih ima, vise, manje, pod-jednako? Pravo na besplatno skolovanje, pravo na rad, stanarsko pravo, besplatno lecenje, pravo na penzije, mogli ste da ostvarite u svim tim zemljama koje su bile socijalisticke i na koje sada svi gledaju sa podozrenjem iako nisu pripadale raznoranim konvencijama i agendama. Sto ucestujete u takvom 'preporodu', ako je 'nazalost'?
At 15. novembar 2006 22:23:00, gordanac
Zašto učestvujem? Zato što još uvek PREMALO žena ima uticaj na donošenje političkih odluka, zato što verujem da politika mora postati posao koji je briga o drugima, zato što verujem da je moguće raditi za to da većina ljudi živi pristojno, da imaju državu koja im služi, koja ih štiti. Verujem da ljudi mogu da menjaju ono što ne valja, a mnogo ne valja, tu ste u pravu. Najtačniji odgovor bi verovatno bio da nikada nisam umela samo da sedim i čekam da se stvari menjaju na bolje, da opisujem stanje i - ništa! Stvar izbora i karaktera, verovatno. I, hvala na dijalogu, na žalost retko imam prilike za ovakav pravi dijalog, ljudi se ne slušaju uopšte :)
At 16. novembar 2006 0:18:00, Antibljoger_female
Patrijarhalni obrazac nece se promeniti mnogo zbog toga sto ce zene doci u vrh vlasti i sa te pozicije menjati svet. To sto je Kondi Rajs u politici, a pre nje starija g-dja Olbrajt (jedna crnkinja i jedna slovenskog porekla): da li je njihovo ucesce u istoriji oplemenilo ovaj svet? Osim ako ne mislimo (a ne mislimo) na neke dekorativne elemente, tipa oh, KOndi divno svira klavir, Kondi obrazovana, nacitana, elegantna... dok se Bejrut bomarduje, stradaju civili i savet za bezbednost 'saziva hitnu sednicu', a ona, ne cini bukvalno nista. :)) Da li ima manje ratova i proizvodjne ratova zato sto zene participiraju u vlasti? Da li je zensko prisutvo tik pored Klintona bilo dovoljno da one majke ostanu bez osnovne pomoci u Americi, zato sto je novac otisao na vojnu akciju u Sudanu *fabrika lekova, da podsetim je bombardovana kao vojni cilj!!!? Da li je Olbrajtova jednom uzdrhtala zbog cinjenice da nas Nis gadjaju kasetnim bombama? One, samo opunomucuju svojim rodom, polom i poreklom, ono sto belacki anglosaksonski predsednik odluci ili vec neko ko stoji iza njega. Najobicnije sluskinje su te zene, ako mene pitate. Kada zene prestanu da se sluze muskim sredstvima i razviju znanja koja su samo zenska (ne mislim na manekenstvo, pornografiju i sl. hvala na pitanju), onda mozda mozemo da pocnemo da govorimo o preporodu. A to da se sedi i ne radi nista to nije tacno! Imate jednu Rachel Corrie,www.rachelcorrie.org, preko koje je presao buldozer kada je svojim telom branila jednu palestinsku kucu...imate Ljute bake, Angry grannies u Americi, ali one nisu isto sto i Zene u Crnom, koje su uvozni proizvod. Ima mnogo nacina da se utice da svet postane bolje mesto, ono koje je ekonomija i politika zagadila. Ima jos tih polja sa kojih bi mogao da dodje preporod. Ako vas zanima koja su, citajte moj blog ;) Uzdravlje! :)




Imamo izbor, ali mi smo kao društvo toliko zakržljali pa sve čekamo da neko drugi raspetljava silne zavrzlame prepredenih pletača koji nam ištrikaše džemper zvani Ustav i prevedoše nas žedne preko vode. Imamo izbor, ali je mnogo jednostavnije da se pravimo da ga nemamo i da trpimo svakodnevno nasilje i kažemo, ma, ćuti, samo da ne bude gore.