Magla je, čini se, jedna od onih reči koje osvajaju beskonačno mnogo značenja u zavisnosti od konteksta kojim budu izgovorene ili napisane.
Kažu da je koren reči isti kao u rečima "nebo" i "duh", kažu da već zaboravljena prva reč kojom je ljudskim govorom opisana magla podrazumeva nešto sveprožimajuće, sveobuhvatno, sveprisutno oko nas...i čini se da je takav opis sasvim tačan. Kad padne - padne ravnomerno po svemu i okruži nas potpuno
Danima je već deo naše svakodnevice, ove obične, klimatske i metereološke, danima je već vidljivost mala, magla se spušta naglo, traje dugo i skoro pa da upravlja našim malim dnevnim planovima ("uf, treba na put, a vidi kakva je magla", ili "ne izlazi mi se po ovoj magli, prst pred okom ne vidiš...", ili "imali smo sjajan plan za vikend, a li odustasmo zbog magle..." ).
Magla je deo "kulturoloških obrazaca (mustri)" kojima je stigla u poslovice, narodne mudrosti, bajke, legende, mitove, magla je nezaobilazan dekor svake dobre priče u kojoj se događa nešto nadnaravno, magično, "onostrano" i fantastično.
Skoro pa nezamenjiva - metafora.
Kažeš "magla" i svako odmah pravi sebi svoju "sliku", ima sopstvenu asocijaciju i čitav "spisak" izraza, rečenica u koje reč "magla" nekako prirodno "leže" bolje nego ijedna druga reč. I kao imenica i kao pridev i u bilo kom svom obliku:
- "magarac u magli", "hvataj maglu", "maglovito mi je to...", "prodavci magle", "magla je, ne vidiš prst pred okom", "kao da stalno živim u magli", "magla u očima", "guske u magli", "tuga k`o gusta magla", "lovci u magli", "magleno, magličasto,...", "magli mi se", "sećanje kao kroz maglu", ......kod umetnika svih vrsta može se naći neki oblik - metafore magle.

Magla je meni najbolja metafora za način kojim i kako ljudi prilično često i inače posmatraju sve oko sebe - gledaju, a ne vide. I kad magla, takva kakva je, stvarno padne po svima nama, ona kao da nas sve podseti na to u ŠTA sve često, bez magle, gledamo, a ustvari ne vidimo i ne obraćamo pažnju. Pa nam se "izgubi negde u magli".
I kao da stalno po nekakvoj nevidljivoj magli tumaramo i tražimo sve ono što se i inače neprestano nalazi u našem vidokrugu...na dohvat oka i ruke. Ali se dohvat - ne dešava. Magla je.
Magla se može videti i okom istraživača, tako i opisati i onda reći:
"Magla je meteorološka pojava u prizemnom sloju troposfere, prizemni oblak vodenih kapljica ili ledenih kristala koji su toliko sitni i lagani da uspevaju lebdeti u vazduhu.. "
I onda je i - fotografisati, "uhvatiti" i zamrznuti u sliku, takva kakva je ustvari, bez naših metafora i beskrajnih lutanja po njoj...


At 22. novembar 2009 11:06:09, gordanac
:)
amarcord ruleZ
a može i :
http://www.youtube.com/watch?v=reGhLRJM1xI
At 22. novembar 2009 11:14:27, sweet jane
dobra stara josipa... ja sad odoh u maglu, u omiljeni mi futoski park. pozz!
At 22. novembar 2009 15:36:09, Hamlet
У духу родне равноправности захтевам да се пронађе адекватна реч у мушком роду. :) Маглачак, Магливоје...
At 22. novembar 2009 16:38:28, gordanac
Imenice ženskog roda se tvore (skoro pa isključivo) za - zanimanja, delatnosti, poslove kojima se žene od nedavno bave, pa je potrebno da se "ime" njihovog zanimanja slaže u rodu, broju i padežu - takva su pravila našeg jezika.
Magla ne označava ničije zanimanje, tako da je smisliti muški rod te imenice domišljato i zabavno (Laza Kostić je voleo "smišljanje novih reči, između mnogih ostalih), pa recimo "magličak" postoji kao reč, označava vrlo malu, pramenastu maglu.
Ima jedan broj reči koej označavaju stvari, pojave ili stanja koje imaju samo jedan od tri roda - muški, ženski ili srednji, a ima i jedan broj koji menja značenje nastavcima u muškom ili ženskom rodu (na primer - kukavica i kukavac), ali to nema veze sa pravom žene koja se bavi nekim zanimanjem da joj se zanimanje (a onda i obraćanje) uskladi sa gramatičkim pravilima našeg jezika.
"Magla" koju izraziti protivnici ovog neminovnog razvoja jezika prave oko pravila "uskladiti rod, broj i padež za zanimanje" je isto toliko - neminovna i ogleda se u "magličcima" stavova o "rogobatnosti i ružnoći" izraza za zanimanja kojima se žene bave i koji će (pre ili kasnije) imati svoj oblik u - ženskom rodu.
Jezik je živa (i živahna! :)))) "tvar", menja se vremenom i SA vremenom i ne postoji magla kojom bi se to moglo "sakriti i pokriti".




bravo za "amarkord". dobar post!