Dani u Tirani
čet - 05.06.2008
Slika na MojBlogu

PNoWB (Parliamentary Network of World Bank) je mreža u kojoj, po pozivu WB, (Svetske Banke) učestvuju i u kojoj rade parlamentarci iz celog sveta.

WB nije nikako i nikada "morala" da ovakvu mrežu organizuje, ali su pre nekoliko godina, na predlog mog prijatelja iz holandskog (Bert Koenders)  parlamenta, promućurno razumeli da bi to mogao biti dobar proces i za WB i za njene članice i za ekonomske, političke i finansijske procese u svetu.

Bert kaže:

We’re not fans of the World Bank. We’re critics when necessary, supporters when necessary.  PNoWB promotes the role of MPs in fighting poverty. We’re a hands-on implementation group,”  
Bert Koenders, MP, the Netherlands, PNoWB Chair

ECU PNoWB je deo mreže koji se sastaje češće i okuplja evropske i centralno azijske zemlje, a mrežom neposredno rukovodi jedan od potpredsednika WB, Shigeo Katsu, jedan neobičan i izuzetnim znanjima potkovan Japanac, duhovit i vedar, s kojim je bilo jednostavno sklopiti prijateljstvo.

Protekla tri dana radili smo zajedno u - Tirani, u Albaniji.

Gradonačelnik Tirane, Edi Rama, dobitnik je nagrade za najboljeg gradonačelnika na svetu 2004. (mislim da samo on zna koliko posla je trebalo obaviti da bi se ta nagrada zaslužila!). ako se zna da su Tiranu zvali i "zaboravljenim gradom" i "skrivenim evropskim gradom".

Razgovarali smo o izuzetnom porastu cena hrane i energije (na svetskom nivou), tačnije bi bilo reći o "eksploziji" cena hrane i energije i o starenju populacije u Evropi i centralnoj Aziji, o trendovima povećanja broja ljudi u "trećem dobu" do 2030 godine. Strateške analize, brojke, grafici, trendovi, svega i svačega je bilo ukuljučujući i volju WB (sa nivoa predsednika Robert Zoelick-a i potpredsednika Katsu-a) da WB počne da se bavi temom "besplatnog ženskog rada" na osnovu kojeg funkcionišu porodice, lokalne zajednice, čitava društva.

Smejali su se kao šašavi kada sam, u argumentaciji za temu besplatnog ženskog rada, predložila da zamisle kako bi svet izgledao da 7 (sedam) dana na celoj planeti sve domaćice stupe u generalni štrajk, domaćice koje obavljaju sve one silne poslove (bez obzira da li su još i zaposlene ili ne) zbog kojih je moguće živeti dan. Žene su se smejale glasnije, bolje su zamišljale članove svojih porodica sedmog dana tog imaginarnog planetarnog štrajka vrednih ženskih  ruku koje, ustvari, "run the world and make the whole world moving and going, smoothly". A cena tog rada se tačno zna - na tržištu postoji cena sata kuvanja, peglanja, spremanja, pomoći za učenje, nabavke robe,.....da ne ređam sve "ćorave" poslove koje žene rade ćutke, neprimetno i dobrovoljno, i nastaviće da rade i dalje, ali čini nam se da bi bilo zgodno da se o tome malo popriča, eto i na nivou WB, da se proceni doprinos tog rada ukupnom bruto društvenom proizvodu, ukupnoj ekonomiji i da se, ako može, složimo, da taj rad, besplatan i dobrovoljan, zahteva nekakvo poštovanje i zahvalnost društva kojem se taj rad poklanja.

I ma koliko mi dani u Tirani danas (što se tiče PNoWB) izgledaju još uspešnije nego dok su (do danas) tekli, prava zanimljivost je, kao i uvek do sada, reakcija mojih poznanika i prijatelja na vest da sam u Tirani, da sam u -  Albaniji. Svi redom se začude, iskreno, a dobar broj njih kaže "e, da znaš da bih voleo/la i to da vidim!"

O toj se zemlji kod nas tako malo zna, do 2001. nismo imali ni diplomatske odnose, i često imamo puno predrasuda i stereotipa o zemlji, ljudima i gradovima Albanije. Bila sam nekoliko puta i mogu svedočiti o izuzetnom napretku koji su postigli, menjajući se za ovih sedam godina. Kao što mogu svedočiti da, iz meni neobjašnjivih razloga, mnogo lepo pričaju o - Beogradu. Ta slika Beograda kao najpoželjnijeg grada u koji bi otputovali, tako su mi rekli,  "vuče" korene iz perioda stravične diktature koju su jedva preživeli kad im je, iz samo njima znanih razloga, Beograd izgledao kao svetionik slobode. I bilo mi je žao, kad su me pitali, što ja ustvari znam tako malo o Beogradu, mada sam češće i više tamo nego kod svoje kuće i u svom gradu.

A znam da ustvari i ne vredi pričati, "jedan pogled više vredi od hiljadu reči", to je istina koja važi za bilo koje zemlje, gradove i ljude, kao što je i istina da je pogled na neke posebne predele i neke posebne ljude - neprocenjiv. Toga me je setio jedan od učesnika PNoWB skupa - pričao mi je kako ima spisak mesta koje do kraja života želi da poseti (Tiranu je baš "precrtao") i pitao me kuda bih ja volela još da otputujem i koja mesta da vidim, koje predele (za koje sam čula) da obiđem, kakav mi je spisak, ....

Nisam znala da mu kažem. Da me je pitao za ljude, znala bih šta da mu odgovorim.

 

 
Objavila Gordana 5. jun 2008 16:30:51 | Permalink |


17 komentara:


At 5. jun 2008 16:46:55, hamlet

А какво му је мишљење о независном Косову? Ма сигурно нисте ни причали о таквим тричаријама које кваре забаву.

At 5. jun 2008 17:06:25, MMMila

Prvo, gospodjo Gordana (necu sa vi, bliske smo po godinama, ako nisam i starija), dobra ova sa strajkom domacica!!!
A drugo, a u vezi sa prvim komentarom, kada neko u drustvu stalno prica bez veze, ne prati tok radnje, tera po svome, vuce za rukav i govori i kada ga niko nista ne pita, em sto je nepristojan, em sto ispada budala. Na netu bi bio banovan (gde god da krene tako), najverovatnije...
E pa ja ne bih da nas banuju ni odakle. Ni iz Evrope. Ni sa jednog sastanka na kome su civilizovani ljudi. Sto znaci, ZNA SE vreme i mesto za sve. A isto tako zna se gde se i kako skupljaju poeni, simpatije i privilegije.
Izvinjavam se na uzurpiranju prostora, ali mi je malo dosadilo da mi uvek "Ko Svaba tralalala..." bez mere i pardona, a najcesce i bez ikakvog uspeha.

At 5. jun 2008 17:07:25, gordanac

Od prisutnih zemalja polovina je priznala, a polovina nije. Takvo im je mišljenje. A osim toga znaju šta im je posao na skupu na koji su pozvani i - rade ga vrlo ozbiljno. Nema tu nikakave zabave, ni po jednoj temi. Teme su bile rast cena hrane i energije i starenje stanovništva. I razmatranje strateških odluka za sledećih 5, 10, 15, 20 godina. I tu malo zabavnog ima, vrlo malo.

At 5. jun 2008 18:13:15, hamlet

Такви бирократски састанци се и организују да се ништа не би променило, сврха им је попут бункера Енвера Хоџе, да се види да људи из Светске Банке "брину", да се сакрије да су узроци сиромаштва управо рецепти те исте банке.

At 5. jun 2008 18:35:00, gordanac

Pogrešna procena, hamlet, potpuno pogrešna procena
Ako je za utehu - ništa neuobičajeno u Srbiji, naprotiv, prezir prema činjenicama i cinizam su omiljeni sport i ovde i na mnogo drugih mesta gde nema dovoljno znanja ili gde su ljudi ponosni na svoje neznanje , često. I - potpuno neproduktivno. Prezir i cinizam pojma nemaju, uglavnom.
Ničeg "birokratskog" nema u strateškim razgovorima, ama baš ničega, naprotiv.
WB nema, nije imala i neće imati nikakave "recepte za siromaštvo", ali će ljudi uvek verovati u ono u šta žele da veruju, činjenice tu nikada ne pomažu, tako to biva.

At 5. jun 2008 19:17:57, hamlet

Рецепт звани "Вашингтонски консензус" је Вама свакако познат, и свакако знате да се још увек примењује у Србији и читавом низу држава које су зависне од ино кредита.

At 5. jun 2008 19:33:45, gordanac

Još jedna pogrešna ocena, hamlet
Jedna od najzaduženijih zemalja u svetu (po glavi stanovnika skoro 40 000 dolara) je USA
Stavila sam link o WB, sve piše šta WB radi.
Da sam na tvom mestu ne bih nikada dozvolila da mi sosptvena stereotipija "sakrije" činjenice.
A teorije "zavera" ne postoje, postoje samo tuđe strategije, koje ne poznajemo. Ili ne želimo ili ne umemo da vidimo.
I uvek je moguće da se, bez obzira na sve proverljive činjnice odmahne rukom i kaže "ma, koje, ma zna se..."
Zato sam citirala Berta. A on je to rekao zato što zna s kakvom lakoćom ljudi i kod njega u Holandiji izriču pogrešne sudove i - čvrsto ih se drža, najčešće - na sopstvenu štetu.

At 5. jun 2008 22:09:12, hamlet

САД су задужене али долар је светска валута тако да њихов "дуг" не може бити наплаћен а да светска економија не доживи крах, и Ви добро знате да "Вашингтонски консензус" није завера већ конкретан договор владе Сједињених Држава, ММФа, и Светске Банке о диктирању економског модела сиромашним државама.

At 5. jun 2008 22:52:45, flashstar

Pomislim ponekad, ma neću da usisavam, da briskam prašinu, neću da radim ništa po kući, da vidim da lii će ovi moji da primete lom u kući, jer kad sredim, a to radim svakog dana, ne primećuju. Ipak nikad ne bih štrajkovala, niti očekivala novčanu naknadu za sijaset kućnih poslova koje obavljam, jer ja sam u tim poslovima našla sebi zadovoljstvo. Najiskrenije, uopšte ne zavidim ženama koje rade, jer mnoge od njih ne vole ono što rade, a i non-stop kukaju kako ne mogu sve da stignu. Ja se često šalim na mužev račun, kažem, mi imamo sledeću podelu poslova, on zarađuje, a ja trošim:) a ni trošenje novca nije lako, jer ono kupuješ, kupuješ, napuniš ujutru frižider, a on uveče prazan. Pa sutra ponovo.

At 6. jun 2008 4:18:07, gordanac

flashstar, to o frižideru zvuči jako poznato ! :))))
i svi znamo da sav taj rad ne može biti "plaćen", ali može biti "priznat", to je bila poenta, tek toliko da - se zna kako par vrednih ruku omogućava da "sistem funkcioniše", a možda i da se svi setimo da za sce te poslove ne mor da bude samo jedan par ruku i da je možda veselje i u tome da više pari ruku obavlja iste poslove ....kraće bi trajalo i razumelo bi se koliki je to posao...menjajmo modele, to je glavn aideja

At 6. jun 2008 7:33:32, Anoniman (Neregistrovan)

Gospođo Čomić, spavate li vi bar ponekad:)))

At 6. jun 2008 7:44:28, gordanac

:))))
"...never sleeping, never wholly awake..." :)
spavam, naravno, samo što ležem malo kasnije i ustajem malo ranije :))
a sad ste mi, pitanjem, napravili baš lepu slučajnost....

At 6. jun 2008 12:29:04, MMMila

Da, i jos jedno pitanje. Da li stalno tako radimo, pa na sastanak o eknomskim temama, i tako to, ide fizicar?

At 6. jun 2008 13:13:57, gordanac

Članstvo u PNoWB je - po pozivu WB, mi se samo saglasimo ili ne, naša volja.
Oni fizičare smatraju - vrlo poželjnim :))))
Zato i govorim o brojkama, graficima, čartovima, istraživanjima.....morate imati osnovna znanja o ekonomskim i političkim procsima u svetu, o kretanjima na finansijskom tržištu, ako želite da učestvujete u strateškom promišljanju tema (i da pri tome stalno procenjujete kakve će to posledice imati po domaće procese...)
Inače, jedan broj vrhunskih fizičara je profesionalno (ne politički) vezano za WB, a neke od njih sam imala zadovoljstvo da sretnem.
I još jedna zanimljivost - fizičari su (na primer) Angela Merkel, Havier Solana,....a ima ih na savetničkim mestima u prilično važnih kabineta u kojima se donose strateške odluke raznih nivoa.

At 6. jun 2008 13:22:02, MMMila

Da, ali mi opet za to deluju prihvatljivije statisticari (matematicari), a ekonomisti da ne pricam... Doduse, i sama znam da su prirodnjaci na drugaciji nacin otvoreni prema cemu god (i sama radim totalno deseti posao od onog za sta sam se skolovala). Da, obrazovanje je (posebno kod nas) jedno, a posao kojim se covek bavi je nesto sto je, valjda, odraz njegove licnosti i zrelog interesovanja. Jedino sam protiv mesanja poslova. Onda sve ostaje kuso. Treba se posvetiti izabranom.

At 6. jun 2008 13:35:01, gordanac

Nećemo se složiti :))
Ni WB politika sastavljanja timova se ne slaže sa takvim stavom, naprotiv, ako im pažljivo pogledate sajt - videće se koliko "različite" timove smatraju potrebnim.
I mada je nebitno - ja se profesionalno bavim politikom, fizikom sam se bavila u prethodnom životu....mada je iz mnogo razloga nikada nisam napustila, ostavila ili prestala da pratim i da učim, ali to je sasvim druga priča. Ima više veze sa čežnjom nego sa bilo čime drugim.
Ekonomiju, inače, ja smatram prirodnom, a ne društvenom naukom, ali i to je sasvim druga priča, kao i jedna oblast fizike na kojoj se zasniva makroekonomija....

At 6. jun 2008 13:46:00, MMMila

Naravno da ne treba zaboravljati "prve ljubavi" (doduse, jedino ako nisu muskarci, je l'). Zanimljiv mi je stav WB. Prihvtam i shvatam zasto to rade, cak i podrzavam.
Znam da se ti profesionalno bavis politikom, i cenim sto i fizika (ali i neke druge lepe stvari) imaju mesto u tvom zivotu. Da se ogradim, lepe stvari po mom ukusu, tesko da bi se neki narodnjaci i sl. slozili da je lepa stvar, recimo, pozoriste, Pre bi izabrali folk koncert! Totalna digresija, ali eto! Danas sam lepo raspolozena!