U nedelju 21.06. u 5.45 ujutru, po našem vremenu, nastupa letnji solsticij (dugodnevica, suncostaj), vreme najdužeg dana na severnoj hemisferi koji označava dolazak leta i "trodnevno visoko stajanje Sunca", slično kao što zimski solsticij u decembru označava "Dan najduže noći" i "trodnevno nisko stajanje Sunca" na najnižoj tački neba.

Koliko god postoje pisani tragovi o  ljudima, koliko god legendi i mitova smo uspeli da upamtimo i sačuvamo od zaborava, sve, baš sve, govore o proslavama i zimskog i letnjeg solsticija, o ritualima, obredima, verovanjima, običajima ljudi širom planete koji svi neverovatno liče jedni na druge koliko god, u pradavnim vremenima ljudi bili međusobno udaljeni i bez ikakvog kontakta.

Celokupan život ljudi je neverovatno dugo zavisio isklučivo od Sunca i otuda verovatno sve te neverovatne ritualne sličnosti od kojih smo, vremenom, uspeli da napravimo razlike i da sve "bivše sličnosti" zovemo paganskim, drevnim, primitivnim običajima, za razliku od ovih novijih, vezanih za u međuvremenu stvorene religije koje zovemo "modernim običajima" Jes`, paz` da nisu "moderni".

Jedan od običaja kod Slovena upamćenih (i tako slični kao kod drugih!) su "ivanjski krijesovi" i rituali "Ivanjskog cveća".

"Ivanjski krijesovi običaj su paljenja vatre uoči svetkovine rođenja sv. Ivana Krstitelja, to jest 23. lipnja uvečer.

Riječ je zapravo o pretkršćanskom narodnom običaju koji pripada ciklusu običaja vezanih uz zimski i ljetni suncostaj, te proljetnu i jesensku ravnodnevicu. Ivanjski krijesovi vezani su uz žetvene običaje i početak ljeta.

Od starine ovi se običaji vežu uz 24. lipnja, kad je padao ljetni suncostaj, te je to bio najduži dan u godini. Kako je julijanski kalendar (365,2500 dana) bio nešto duži od tropske godine (365,2422 dana), astronomski se suncostaj pomicao svakog stoljeća za otprilike tri dana, što je zaustavljeno reformom kalendara pape Grgura XIII. i prihvaćanjem gregorijanskog kalendara. Otada ljetni suncostaj pada oko 21. lipnja. Ivanjske su svečanosti ipak u mnogim dijelovima Evrope ostale vezane uz svetkovinu rođenja sv. Ivana Krstitelja."

"S I V A C: Četvorodnevna svetkovina tradicije vojvodjanskih Srba starosedelaca, festival folklora , kulinarskih specijaliteta i pravoslavnih običaja pod nazivom „Ivanjsko cveće“ održan je u kulskom selu Sivac,sa bogatim programom. Svečanim koncertom čuvara tradicije Crkvenog hora „Sveti Georgije“ iz Bečeja,u jednom od najstarijih i najlepših pravoslavnih hramova u Vojvodini,i nastupom Kulturno-umetničkih društava iz Čačka, Pančeva, Rume i domaćina,uz skidanje festivalske zastave i preskakanjem ivanjske vatre (krijesova, svitnjaka)"

Uz ivanjske običaje vezana je komedijaWilliama Shakespearea „San Ivanjske noći“ (A Midsummer Night's Dream, 1594.). ili - "San letnje noći".

Venčiće ivanjskog cveća pletu devojke i bacaju ga u vodu. Legende kažu da put tog cveća pokazuje devojci znakove nekog imena po vodi ili pokazuje put do njenog dragog koji tu negde, u blizini preskače visoki plamen ivanjske vatre iskazujući tako radost "visokom Suncu" i "vračajući" dobru žetvu ili, po drugim legendama, u nadi da će time "zalečiti" uboje, plikove i "bugance" koje ima po tabanima, hodajući bos, svukuda.

Jovan (Ivan) Krstitetlj rođen je na letnji, a Isus na zimski solsticij, po legendi, i prvom se u čast pale ivanjske vatre, a drugom - badnjak, bar u našoj tradiciji (a badnjaka ima  i kod drugih naroda).

Obe su vatre, čini mi se, i u čast  naše "vatrene lopte sa neba" bez kojeg je život nemoguć, od kojeg zavisimo i koje nas čini takvim kakvim smo, ustvari. Ili kakvim smo nekad bili, dok nam je baš sve zavisilo od Sunca, Meseca i svetlucavog zvezdanog neba koje mi, živeći u osvetljenim gradovima, odavno nismo čestito videli.

Kažu, takođe, da se svi snovi snevani u noći letnjeg solsticija - ostvaruju, da za vreme letnjeg "suncostaja" ljude u snovima pohode vile i druga čudna šumska bića i da se treba čuvati razgovora sa njima u snovima, osim ako niste - Shakespeare.

Ili ako vam je radoznalost takva i toliko "vatrena" da ne odolevate razgovoru sa strancima i čudnim bićima u snovima (koje solsticij ume da pomeša sa javom).

Meni se čini da nam Sunce (i o solsticiju i inače) svima šalje samo jednu, jednostavnu poruku - život je pokretni praznik.